Staza srca

vSve što upravo proživljavaš samo je jedna od milijun mogućih staza kojima putuješ. Zbog toga moraš uvijek imati na umu da je staza samo staza; ako ti osjećaj kaže da po njoj ne treba putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti discipliniranim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce naloži. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena bilo kakvog straha ili ambicije.

Upozoravam te. Provjeri svaku stazu pažljivo i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo  pitanje samo star čovjek postavlja. Ima li ova staza srce?
Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se ne nalazim nigdje. Ima li ova staza srce? Ako ima – staza je dobra, ako nema  – staza je bez vrijednosti. Obje staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce, druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te čini jačim, a druga slabijim.

Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Ima li ova staza srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Problem je u tome što nitko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu samo rijetki ljudi se zaustave da bi razmislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada ugodna. Moraš se mnogo potruditi da bi uopće njome krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.

Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno puno da čovjek umre, a tražiti smrt je traženje ničega.

Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.
I tako  putujem i gledam, gledam bez daha.

– Carlos Castaneda

Ljubav i Ho’oponopono

lj

Ljubav i ho’oponopono

Najvažniji alati u ho’oponoponu su izgovaranje ,,hvala ti, volim te,,. Ima li to neke veze sa ljubavlju? Učitelji tehnike naglašavaju da nije neophodno da osećamo ljubav niti zahvalnost u trenucima kada ih izgovaramo i da oni svejedno brišu programe. Ipak, ako ste koristite ho’oponopono onda ste sigurno primetili razliku u unutrašnjem doživljaju koju osećate kada ove rečenice izgovarate svesno, osećajući povezanost sa Božanskim, ispunjeni ljubavlju i zahvalnošću.  Što više ponavljamo hvala ti, volim te, češće ćemo osećati povezanost sa ogromnim poljem Božanske ljubavi.

U svojoj najduboljoj suštini mi smo čista ljubav, jer od takve smo ljubavi stvoreni. Vezujući osećanje ljubavi samo za partnerski odnos ili odnose sa drugim bliskim ljudima, mi ograničavamo beskonačno, ono što se ograničiti ne može. Jer, ljubav je snaga, energija od koje je sazdano sve što postoji. Ona je mnogo jača i veća od svega što smo u svom ograničenom ljudskom postojanju o njoj napisali, ispevali i izgovorili. Ljubav je u svemu što možemo da osetimo, pomirišemo, vidimo, čujemo…

I što je najvažnije- ljubav je u nama. Uvek je tu, čak i u trenucima najdubljeg nezadovoljstva, očaja, mržnje, tuge… Tu je jer smo sazdani od nje. Zato se mi nikada ne možemo odvojiti od ljubavi, čak i kada bismo to hteli, nemoguće je. Kada je ne prepoznajemo, jer je obukla neku neočekivano ružnu odeću, ona je ipak tu. Kada joj ne verujemo, jer ne čujemo ili ne razaznajemo njen glas u gomili drugih glasova u sebi, ona je i tada tu. Koliko god bila zarpana i zagušena podacima i programima, uvek je u nama. Strpljivo čekajući da se setimo ko smo.

Suzana Vemić

Studija o utjecaju Ho’oponopona na visoki krvni pritisak

d

Donosimo studiju o utjecaju hooponopona na visoki krvni pritisak. Hooponopono ima mnoge benefite po zdravlje, a nekad trenutni rezultati se vide čak na seminarima koje vodi educirana i stručna osoba. Naravno, hooponopono ne zamjenjuje medicinski tretman određen od strane liječnika.

http://www.ishib.org/journal/17-4/ethn-17-04-624.pdf

Portal grada Zadra – Ho’oponopono

 

z

http://grad-zadar.net/blog/hrvatska/hooponopono-tehnika-sto-je-kako-funkcionira-i-kako-moze-pomoci

Ho’oponopono je jednostavan. Ho’oponopono djeluje.

Ovo dvoje naizgled i ne ide baš zajedno. Za naše komplicirane situacije i probleme trebalo bi i komplicirano rješenje, zar ne? A opet, s druge strane…

Bog (Svemir, Priroda, Ljubav, Viša inteligencija) ne treba nikakve zavrzlame, filozofije, komplikacije da bi riješio ono što želi.

Tek bljesak svemoći i – gotovo. Ništa za Svemogućeg nije nemoguće.

Jedino što od nas mora dobiti je dopuštenje.

lmamo slobodnu volju, i ako pasivno sjedimo, ne poduzimajući baš ništa (bilo mislima, riječima ili djelima), ni On se neće uplitati…

Problemi se neće rješavati, samo će se gomilati, a mi ćemo biti sve bespomoćniji i nesretniji.

Pa što nam je onda potrebno za Ho’oponopono?

  • Nešto će se riješiti u vrlo kratkom vremenu. Ne bahatimo se pripisujući rezultate sebi. Ne podcjenjujmo pripisujući ih slučajnosti. Zahvalimo Bogu (Svemiru, Prirodi, Ljubavi, Višoj inteligenciji) na blagoslovu, i još se zdušnije bacimo na čišćenje.
  • Prihvatimo se ”čišćenja”, ili kako mi kažemo – hopsanja. Kao što bismo morali odvojiti vrijeme za čišćenje prenatrpanog podruma, i ovo čišćenje zahtjeva vrijeme. Srećom, ne neko izdvojeno vrijeme, samo vrijeme u našem umu. Umjesto besmislica koje su se do sada vrtjele u umu, zamijenit ćemo ih riječima Hvala i/ili Volim te. Samo to. Što češće.
  • Preuzimanje 100% odgovornosti za sve što se događa nama i oko nas. Odgovornosti, ne krivice. Da nismo odgovorni, da sve to što se događa nije u nama, mi to ne bismo niti mogli ispraviti. Dakle, shvatimo i prihvatimo svoju odgovornost i moć koja s tim ide.
  • Nemajmo očekivanja. Naravno da mi najbolje znamo kako bi se naše ”situacije” trebale riješiti, i naravno da bi to trebalo biti ”sada” ili još bolje ”jučer”, ali prihvatit ćemo da to ne ide tako. Svari se rješavaju, uvijek, ali u Božje vrijeme i na Božji način. Dakle – strpljenja. Stvarali smo svoje probleme godinama, desetljećima smo gomilali ”smeće”, sad će za neke stvari trebati vrijeme, i naša posvećenost.
  • Čistimo već neko vrijeme i ne događa se ništa? Nikakvo čudo na vidiku? Napravili smo svoju listu želja i kao nekada Djedu Božićnjaku, sad smo je isporučili Bogu? Muči nas ljubav i malo financije? Pa ako nam se to nije riješilo kako smo mi zamislili, mislimo da Ho’oponopono ne funkcionira? İli možda Bog rješava ono što On zna da je hitnije, potrebnije, najbolje za nas? Ako nam se ”ne događa ništa”, zahvalimo Bogu na blagoslovu i još se zdušnije bacimo na čišćenje.

A ako ste od onih koji ne vjeruju, i to je u redu. Provjerite. Da bi Ho’oponopono djelovao ne trebate vjerovati.

Bog nema miljenike, i ne pomaže samo onima koji vjeruju. Pomaže svima koji mu daju dopuštenje jednostavnim riječima Hvala i Volim te.

Pa i ako se čitavo vaše biće opire pomisli da bi ovo moglo funkcionirati, ako se vaša lijeva polutka zgraža nad pomisli da uopće postoji univerzalno rješenje problema, a vi svejedno probajte.

Među nama – što loše može biti od jednostavnog ponavljanja Hvala i Volim te?