”Ako možemo prihvatiti da smo rezultat svih prošlih misli, osjećaja, riječi i djela, i da su naši sadašnji životi i izbori obojani ili zasjenjeni tim nasljeđem prošlosti, tada počinjemo uviđati kako proces ispravljanja ili popravljanja može promijeniti naše živote, naše obitelji i naše društvo.”
– Morrnah Nalamaku Simeona

Danas sve više ljudi spoznaje i prihvaća ideju o tome da naše misli određuju naše živote, da možda nismo krivi za sve što nam se dogadja, ali da smo svakako odgovorni za svoje stavove prema tome. Shvaćamo da je samo naš izbor na koju nogu ćemo se ujutro ustati, i da je samo na nama odluka hoćemo li vidjeti čašu napola punu ili napola praznu.

Ono što istovremeno mnogi misle jest da mogu sve, da znaju sve, da kontroliraju sve. Pri tome postaju arogantni, nadmoćni…. ne shvaćajući kako se ego poigrava s njima. Od tihog sluge, ego postaje nabusit gospodar.

Istina je da nemamo pojma. Koliko god napredan bio, čovjek je limitiran svojim čulima, svojim intelektom i svojom prolaznošću.

Istina je da svake sekunde bivamo preplavljeni s 11 milijuna informacija, od čega naš svjesni um može pocesirati tek petnaestak. I na osnovu tih 15-ak, mi mislimo da kontroliramo! Ne kontroliramo ništa, jedino svakom proteklom sekundom, minutom,…godinom, gomilamo sve više i više informacija i podataka, koji nesistematizirani bezglavo jure tamo-ovamo, pretvarajući se u sjećanja, odluke, misli. I oni upravljaju nama. Ne naš nadmoćan intelekt, nego milijarde i milijarde podataka…

Što čovjek tu može učiniti? Ništa, osim da odluči počistiti to ”smeće”, kako bi dopustio božanskom da djeluje.

Ho’oponopono nas uči čistiti, jer sto smo čišći, to nam se više vrata otvara, problemi se rješavaju na najneočekivanije načine, a nas preplavljuje mir. Mir iznad svakog poimanja…

– Karmen Jerković