Kad sam se prvi put vozila u avionu, prvo što mi je palo na pamet kad smo se vinuli u visinu: pa mi smo tako mali… iz aviona se niti ne vidimo.. .pa kako ja ovako sićušna u okvirima svemira išta mogu napraviti… (sjetila sam se mnoštva mrava na jednom kvadratnom metru… i zamislila jednog mrava kako pomišlja: ja ću promjeniti svijet… 🙂 )…

Naravno iz te pozicije razmišljanja to je nemoguće 🙂 …Iz pozicije malog JA…

Pa u čemu je onda štos… Ali nisam ja u svijetu, svijet je u MENI… Bez mog malog JA nema ni tog beskrajnog svemira… pa kako onda mogu biti mala i beznačajna – CIJELI SVEMIR JE U MENI… Kad ponavljam VOLIM TE i HVALA to onda ne govorim svom malom JA.. .nego CIJELOM SVEMIRU ♥ ♥ ♥…

– Daniela Pal Bučan