Večeras sam opet bila na vježbama. Onim bezimenim, a tako djelotvornim, poput unutarnje masaže. I dok smo ležali u potpunom mraku svatko na svojoj strunjači, nježni su nas zvukovi preuzimali. Do kraja…

Više ne čekam da ti dođeš, ja k tebi dolazim. Čitam ti srce kao što gluhi čitaju s usana – svaku kretnju, svaki otkucaj. I najglasniji si kad šutiš. To je zato što smo mi jedno drugom sloboda, od ovog svijeta i od svih drugih svjetova u kojima smo već zajedno disali.

I više se ne raspadam od boli,od straha da ću te izgubiti, od panike da ću sebe izgubiti. Jednom ću se probuditi i doznati kako se čuda događaju onima koji u njih vjeruju. On će to obaviti. Dogovorili smo se …..

– Gordana Balić