Ja nisam niti moje ime, niti moje prezime. A niti nadimak (iako mi je on najdraži od svih tih nomensa). Nisam niti definirana svojom obitelji, niti socijalnim statusom, a ni profesijom.
Niti o meni puno govori moja prošlost ovog ili onog života. A niti sam u kategorijama u koju me poneko iz okoline želi staviti, a zapravo sebe smješta u kategorije.
Niti sam definirana svojim vezama i prijateljstvima, a nisam niti ovaj spol koji jesam.
Tek kad bivamo povučeni nazad u Izvor, Izvor dobivamo kao Saveznika i Izvor nas puni živom vodom. Sada mogu biti svoje ime, prezime, nadimak, mogu raditi svoj posao, mogu čak biti u kategoriji, ali to više nije isto jer mene ništa, ama baš ništa od toga ne smeta.
Kako bi me i smetalo kad bez obzira gdje sam, ja sam na Izvoru.

– Dena Žuvan