Više od 150 ljudi došlo je na Ho’oponopono konferenciju u Zagrebu, u Hrvatskoj. ”Očekivali” smo 100, ali, na naše iznenađenje, došlo ih je 150. Hrvati su tako dobar i velikodušan narod, i hotel nije bio iznimka. Nisu imali problema prilikom smještanja neočekivanih 50 ljudi, te su nam dali dodatnu prostoriju.

Neki su me ljudi pitali zbog čega prisustvovati Ho’oponopono seminarima. Što se radi na seminarima? Pa, ne krivim ih, jer su sve ono što znaju o Ho’oponoponu naučili s interneta, ili im je netko prepričao. Zato su govorili stvari kao, ”Samo treba ponavljati te četiri rečenice! I zato, naravno, ako je to što ja mislim Ho’oponopono, zbog čega moram plaćati i dolaziti na seminar? Ja to već znam!”
Rekla sam da ja ne podučavam te četiri fraze, i da ih niti Dr.Ihaleakala ne podučava, te da te četiri fraze nisu u našem priručniku.

Zar nisu simpatični ti intelekti? Oni misle da znaju. Oni su slatki ali i vrlo opasni!

Mogla bih podijeliti s vama svoj odgovor o pohađanju seminara, ali mislim da je prikladnije i bolje objašnjenje jednog od mojih Ho’oponopono učenika:

”Bok, Mabel. Hvala na tome što si me upitala bih li mogao s tobom i drugim učenicima podijeliti svoje razloge ponovnog dolaska na seminare.
– Ho’oponopono je najlakši način, ali trik je u tome da održavamo ovaj proces 24/7, a to nije jednostavno.
Dolazeći ponovno na seminare znam da moj Unihipili (Unutrašnje dijete), moja podsvijest, ima podršku (i edukaciju) kako bi za mene obavljala čišćenje 24/7. Kada je ”dijete” u potpunosti u tom procesu, Ho’oponopono funkcionira kontinuirano, i svako jutro, kada se ustanem, osjećam se lakši zato što sam čistio cijelu noć.
– Kada dođem na seminar, uvijek naučim nešto novo, ulazim dublje u proces i materijali postaju sve poznatiji mojoj svijesti koja postaje entuzijastičnija u tome da se posveti procesu. Prostorija u kojoj se seminar odvija je kao usisavač za sjećanja. Tu se odradi jako puno posla. Osoba skoro može osjetiti (a neki i stvarno osjete) kako sjećanja izlaze iz njih u zrak. U velikoj grupi mnoštvo sjećanja izlazi na površinu i iščezne. Također, kada jedna osoba konstantno čisti u toj prostoriji, proces se intenzivira za dobrobit svih prisutnih, tako da je osoba sretna kada se nalazi u prostoriji na seminaru s istreniranim učenicima koji kontinuirano čiste, te može biti sigurna kako će još više sjećanja izići i reći ”doviđenja”. Povratak na seminar je usluga i meni ali i novopridošlima.

Peace of I,

Oren White smoke, Oren.”

Kao što Oren jako dobro kaže, ako želite biti u mogućnosti raditi ovo 24 sata dnevno, onda trebate seminar, i alate da vam pomognu, zato što će biti situacija kada nećete moći pustiti, i bit će reakcija i miješanja, i trebat ćete svu pomoć koju možete dobiti.

Također, zato što dolazite, dajete sebi i nama šansu da čistimo s vašom obitelji, rođacima i precima. Devedeset posto naših sjećanja dolazi od naših predaka. Da, nikad nećemo znati kolika je količina sjećanja koju otpustimo tijekom seminara, ali možemo samo zamisliti i biti zahvalni.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić