Ho’oponopono i moja bakica

Lelujave zrake sunca provlače se kroz pukotine oblaka. Hodamo, nogu pred nogu, moja bakica i ja. Smirena sam, osmjehujem se i hopsam….. hopsam….. i više me ne smeta što stajemo pokraj svake šahte i svakog otpalog lista na cesti, ne smeta me što se ona svađa sa svakim psom koji laje iz dvorišta.

Uživam u cvrkutu ptica i suncu što se pojavilo nakon par dana, hopsam… hopsam i svijet mi je ljepši nego prije jer je bakica zadnje vrijeme nasmijana, a ja hopsam…. i hopsam…. i ♥ ♥ ♥

– Eva Matejčić

Komentiraj