Naša realnost uključuje sve naše programe, sjećanja, vjerovanja, vezivanja, emocije, i očekivanja. Ovo se nakupljalo tijekom mnogo godina. Bili smo slijepi i gluhi jako puno vremena. Potpuno smo drogirani, tražimo ljubav, odobrenje i poštovanje na krivim mjestima i od krivih ljudi. Tražimo uspjeh, moć i materijalne stvari misleći da će nas to “usrećiti”. Pokušavamo promijeniti ljude jer mislimo da ćemo biti sretni ako se oni promijene. Konstantno dajemo našu snagu misleći da naša sreća ovisi o drugim ljudima i vanjskim okolnostima.

Zaustavite svijet, želim sići! Zar ponekad ne osjetite potrebu da zavrisnete? E pa, sada smo usred pjesme i moramo plesati dok ne dođe do kraja. Možemo promijeniti ples i njegov završetak ako samo otpustimo sve. Moramo prestati dozvoljavati našoj pogrešnoj realnosti da nas kontrolira. Znam da je zastrašujuće otpustiti sve za što smo dosada smatrali da je stvarno. Naš je strah neizbježan kada otpustimo sve ono poznato i suočimo se s nepoznatim.

Prekrasna stvar o procesu kojeg učimo kroz Ho’oponopono jest da se, sve što tražimo, sve za čim teži naša duša, nalazi u tom nepoznatom. Naravno, osjećat ćete strah kada dođe do otpuštanja vama poznate realnosti, ali svejedno to morate učiniti. Znajući to, ako bude voljni upitati za pomoć, pomoć će biti tu za vas. Sve što trebate je upitati, jer imate slobodnu volju. Svemir ne može intervenirati ako vi to ne zatražite. Kada prakticirate Ho’oponopono, ono što u biti činite jest da tražite pomoć. Preuzimate 100% odgovornosti za svoju stvarnost i dajete Bogu dopuštenje da vas uzme za ruku, vodi i štiti. Niste sami. Pitajte i dobit ćete.

Budite voljni promatrati taj strah, znajući da to niste vi. Vi ste iznad toga. Radeći to, taj će se strah odmah istopiti i nestati.
Čim strah nestane, na njegovo mjesto dolazi inspiracija i vodi vas natrag u raj, makar na jednu sekundu! I kada se pojavi sljedeće sjećanje, nedoumica ili strah, samo nastavite otpuštati, trenutak po trenutak. Kada se strah pojavi, učinite mi uslugu: dišite. Prva stvar koju učinimo kada se pojavi strah jest da prestanemo disati, zato će ovaj mali korak biti od velike pomoći pri otpuštanju strahova.

Razmislite o tome, imate mogućnost vidjeti svemir onakvim kakvim ga Bog vidi, bez straha. To je kao da ga vidite po prvi put, kao da ste novorođenče. To je nova šansa da počnete ispočetka. Sreća koju tražite nalazi se iza svakog “hvala” i “volim te”. Nastavite to govoriti svom strahu, nedoumici, mišljenjima i predrasudama prije nego ih otpustite. Budite zahvalni za strah, jer se pojavljuje da vam ponudi još jednu šansu da otpustite. To je dobar alarm, govori vam da je vrijeme da se probudite, da učinite nešto drugačije, ili možda da je vrijeme da se pokrenete, da djelujete. Strah je nešto što mi kreiramo u našim mislima, i naša vjera u njega mu daje snagu.

Čim postanemo svjesni ove istine, strah se jednostavno istopi.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/