Ho’oponopono ima za posljedicu otvaranju k Sebi što proizvodi ovakve lijepe stvari u ljudima, da se otvaraju, prvo sebi pa onda okolini – što je odličan indikator spremnosti preuzimanja odgovornosti za svoj život 🙂

Što se tiče paradigme “okretanja drugog obraza” – to je samo sjećanje, špekulacija, ne znamo mi tko je što rekao, kada, ni u kom kontekstu! Ako idemo čistiti osobnu povijest, onda preuzimanje odgovornosti podrazumijeva i čišćenje vjerovanja – sveg onog što predstavlja naše doktrine, postulate, zakone, utvrde pod kojima živimo, misleći da smo slobodni i da onaj koji tvrdi suprotno je kreten, lol :). Ništa od toga vam nije istina dragi moji hopsići! Sve vam to dođe kao nekakva jutarnja izmaglica što obavije svijet svojom svježinom, iluzijom nužne (programirane) pravednosti i stanja stvari, kadli u podne svijet otkrije svoje trnje i otpad, opakog krokodila koji kolje mlado lane što je pilo vodu na jezeru, ali i prekrasne biljčice, brda, doline i sve druge ljepote!

Valja nam imati na umu da jedino što imamo jest ovaj trenutak (a podsjetnike na to rado gledamo po tubi filmićima i divimo im se) – ova tipkovnica, ekran, stol, zrak koji sada dišemo, stanje uma, emocija, svjesnost, you name it! Sve to je ukupnost osobne povijesti, odnosno sjećanja od koje smo sazdani i kroz čije oko percipiramo stvarnost. Ako prihvatimo 100% odgovornost za ovo jedino što imamo, sada i ovdje, onda ćemo moći osvijestiti da ovo nije istina, to nismo mi, nego radije, sadašnji trenutak je sidro za našu odgovornost i spremnost da se promijenimo. Hopsanje se ne bavi obrazima, ne bavi se ni akcijama/reakcijama – ono se bavi predanosti Sebi, otvaranjem ka Nutrini i prihvaćanjem odgovornosti kroz volju da prepustimo Izvoru čišćenje naše osobne povijesti! To je to! Voljeti sebe je jedina Istina koja nas može zaokupljati u mnoštvu drugih istina, jer “there si no out there”, kaže Len. Zaista, pa što bi moglo biti vani, što?!

Jednom sam stavljao ovdje, staviti ću ponovno McKennu, jer mislim da pristojno grubo otklanja sumnje u to što nam je činiti:

Iz knjige Jed McKenne: Prosvjetljenje – prokleta stvar

(McKenna odgovara Randyu kada ga ovaj pita o prosvjetljenju)

“Duhovno budjenje”, nastavio sam, “se odnosi na otkrice onog sto je istina. Sve sto nije vezano uz otkrivanje istine treba odbaciti. Istina nije u znanju o stvarima – ti vec znas i previse! Ona je o ne-znanju. Ona nije o postajanju istinitim – ona je o odbacivanju falseg, tako da sve sto na kraju preostane jest istina. Ako zelis postati svecenik, lama, rabin ili teolog – onda imas tonu toga za nauciti. Ali, ako zelis doznati istinu, to je potpuno drugaciji proces i posljednja stvar koja ti treba je jos znanja.”

“Najkraci i najjednostavniji nacin da ti odgovorim na to pitanje bi bio reci da su svi sistemi vjerovanja samo price koje stvaramo u cilju naseg nosenja sa prazninom. Ego se gnusa praznog prostira, vakuma, stoga su svi u nestrpljivoj jagmi za stvaranjem iluzija neceg, kada zapravo nema niceg. Sistemi vjerovanja su sredstvo koje mi koristimo kako bismo toboze pojasnili samima sebi nevidjenu stravu ne-sebstva.”

“Vjerovanja su poput svijeca kojima ljudi osvjetljavaju okolni mrak. Oni su svjetionici kojima pokusavamo zadrzati Beskonacnost zatocenu u luci, nasoj toboznoj sigurnosti znanja kojeg donosi isto to vjerovanje”.

Randy: “Dakle…ovo sto ti govoris….to je zapravo…, mislim, sve? Sve u sto svi vjeruju – sve je to… kao, laz? Kao…sranje?”

“Da. Nijedno vjerovanje nije istinito! Zapamti: NIJEDNO VJEROVANJE NIJE ISTINITO!!
Sva vjerovanja! Svi koncepti! Sve misli! Da, sve je to laz – sve sranje! Naravno da jesu! Ne samo religije i duhovna ucenja, nego i sve filozofije, sve ideje i misljenja. Ako ides saznati istinu – ne nosi nijedan od ovih sa sobom! Nista sto govori dva, umjesto jedan, nece prezivjeti. Ja ti ne govorim nesto sto znam, ja ti ukazujem na nesto sto ti znas!”

“Slusaj, imam samo pet rijeci za tebe: Zapitaj se “Tko sam Ja?”

“Ove rijeci cine sve ostale rijeci ukljucujuci i one Rame Maharishija – nepotrebnim! Pet rijeci koje ne trebaju pojasnjenja, opisivanja, tumacenja. Pet rijeci koje poticu oslanjanje na samoga sebe i samoodlucnost.”

“Nazalost, duhovno ucenje koje stane na plohu kutije sibica je nesto sto nitko zapravo ne zeli. Osloniti se u potpunosti na sebe je nesto sto nitko ne zeli! Svi zele znanje, vjerovanje, upute!”

“Slusaj! Ovo ti je sve sto trebas znati kako bi postao prosvjetljen:

Sjedi dole, usuti i pitaj sebe sto je istina dok ne saznas! To je to! To ti je cijelo ucenje o prosvjetljenju, kompletna praksa! Ako ikad imas bilo kakvo pitanje ili problem – bez obzira kakvo je pitanje ili problem – odgovor je uvijek isti: sjedi dole, usuti i pitaj sebe dok ne saznas! Drugim rijecima, idi, skoci sa litice! Nemoj ici blizu litice, kontemplirati o skakanju s nje! Nemoj citati knjigu o skakanju sa litice! Nemoj ici studirati znanost o skakanju sa litice! Nemoj se pridruzivati grupama podrske u skakanju sa litice! Nemoj pisati pjesme i poeziju o skakanju sa litice! Nemoj se ulizivati nekome drugome tko je vec skocio!

Samo skoci.

Kada cujes da je netko rekao da je traganje za prosvjetljenjem poput ribe u moru koja traga za vodom – ovo je ono sto misle time reci. Jedna riba mozda zna, a druga ne, ali one obje plivaju u oceanima vode i oduvijek su to radile!”

“Prokletsvo”, veli Randy.

– Neno Lubich