Ograničenost

hbInspiracija jutros kaže: piši o OGRANIČENOSTI (na što li misli?).

Znate onu priču o čovjeku koji je jedne večeri usnu prekrasan san, najljepši dosad, takav san nije još nikada sanjao… Srećom probudio se odmah nakon što je san završio i onako u mraku zgrabi papir i olovku da sve zabilježi. Nakon što je završio zadovoljno odloži papir i nastavi spavati. Ujutro kad se probudio nije mogao dočekati da pročita sve što je napisao, to je najljepša priča ikada… mislio je. Uzima papir i čita: “Živjela jednom jedna lijepa djevojka”… Nakon što je pročitao sve što je napisao, jasno mu je bilo da to što je napisano se ne razlikuje ni po čemu od drugih priča… Od onog cjelovečernjeg spektakla na papiru nije ostalo ništa osim par nezanimljivih natuknica o samoj priči. Um da bi si olakšao život voli pojednostavljivati, a onda komplicira na sasvim nevjerojatnim mjestima. Tako umu su npr. sve KNJIGE samo knjige, neovisno o veličini, sadržaju,obliku… Na taj način si je um predočio cijeli naš život: iako ne postoje dva ista čovjeka, um je istu etiketu stavio na sve ljude, pa je svatko od nas je za um kao prvo čovjek.

Vratimo se na priču od početka objave. Što se ustvari desilo? Je li čovjek koji je zapisivao svoj san netalentirani pisac ili se neke stvari jednostavno ne mogu pretočiti u riječi? Iznenadit će se oni koji misle da se radi o netalentiranosti… Istina je da se neke stvari ne mogu prevesti u “jezik” koji je jednostavniji od onoga u kojem se doživljaj dogodio. Um pokušava i tome doskočiti pa za takve slučajeve koristi etikete: neopisivo, ostao sam bez teksta, natprirodno…. Znam, sad će se netko pitati, a što je sa svim onim genijalnim piscima koji su svoje doživljaje tako fascinantno prenijeli na papir? E, tu se radi o vještini, a ne o doživljaju. Netko dobro kuha, netko dobro svira, a netko dobro piše. Dakle, pisanje je medij za sebe (svijet za sebe) u kojem vrijede određena pravila, pa kao što se sa šminkom može manipulirati, može se i s pisanom riječi. Sve ovo ne pišem da bih umanjila ljepotu nečijeg pismenog izražavanja, nego da bih ukazala na nešto čega uglavnom nismo svjesni. Zaključak je: verbalni svijet je zaseban svijet … u njemu vrijede određene zakonitosti i pravila, ali on nije cjelovit i ne može biti kompletan prikaz (doživljaj) svijeta u kojem živimo, iako može na njega upućivati. Kad slijedeći put primite u ruku šalicu… malo zastanite, jer u ruci vam se ne nalazi samo “šalica” (možda za um da), u ruci vam se nalazi cijelo bogatstvo oblika, boje, teksture, tu je i energija koja je sudjelovala u njenom nastajanju … tu su svi elementi od kojih su sastavljeni i svi ostali elementi u prirodi (zemlja,voda,vatra,zrak,eter).

Sve što postoji već je tu prisutno… na nama je mogućnost da to i otkrijemo ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s