Ljubav ne trebamo tražiti, ona je svugdje oko nas i unutar nas. Ona je zrak što ga dišemo. Ne tražimo zrak, zar ne? Samo pokrenemo splet mišića i namjeru i udahnemo. Nemamo problem s tim, nisu nas trebali učiti disati. Samo dišemo.
Ljubav je pogled što prodire u sveobuhvatnost. Nisu nas učili kako da gledamo? Samo pokrećemo zjenice i tragamo za predmetima pažnje. Prihvaćamo gledanje bez otpora, ne kontempliramo o tome zašto gledamo, kako gledamo. Samo gledamo.
Ljubav je voda što nas ispunjava i okružuje. Ona je svugdje, sve radimo s vodom, neprestano se služimo njome, nosimo je u sebi. Ne tražimo vodu u nama? Samo je nosimo.
Ljubav je hrana što nas drži na okupu. Ona je procijep između sna i jave, kanal kroz koji dodirujemo Beskonačnost. Ne raspravljamo kako jesti hranu? Samo jedemo.
Što je još Ljubav? Sunce, toplina, hladnoća, tama, sve je Ljubav, ništa od toga ne tražimo, samo živimo to iskustvo.

Ako priznamo da je sve Ljubav, onda je možemo živjeti svjesno. Možemo je disati, jesti, piti i gledati. Možemo je misliti, govoriti, kretati se njome. Želite li voziti automobil marke Ljubav, nositi odjeću linije Ljubav, imati i firmu koja se bavi s Ljubavi, plaćati račune s Ljubavi i putovati njome po univerzumu?
Od Ljubavi ne možemo pobjeći, ma koliko pokušavali. Ona nosi svemir na rukama i njegov je vladar. Sve što mi doživljavamo kao njenu suprotnost, patnju, mržnju, bijes, rat, bolest – izrazi su Ljubavi!
Teško za povjerovati?
Univerzum ne može biti ništa osim Čiste Bezuvjetne Ljubavi, to mu je priroda, namjera, instinkt, Sve u Svemu. Ljubav je instrument kojim je svijet stvoren, svaka čestica Primarne Ljubavi što ga je stvarala je tu, u nama, oduvijek. Ona je kao glina koju možete oblikovati po želji, od nje stvarati svjetove.

Pitanje je samo što ćete stvoriti. Kako se izražavate prema sebi, iz sebe, prema svijetu?

Kada kažem hvala, tonem u zaborav, otpuštam konopce što me drže u sljepoći.
Kada kažem volim te, budim se u svjesnost Stvoritelja.
Kažem: “Ljubavi, evo, preuzmi sve moje moje misli što mi daju iskustva koja imam. Uzmi sjećanja što me oblikovaše u probleme, u bitke, što mi stvoriše oduzetost, omamljenost.
Evo ti Ljubavi Srce moje – predajem ti se u potpunosti. Prihvaćam bezličnost Tvoje strasti, Tvoje moći i Snage. Nestajem u Tebi, rađam se u Meni.”

Hvala ti
Volim te

– Neno Lubich