Čuda u nama

aSvi smo na neki način došli do Ho oponopona tragajući za promjenom, za nečim što će nas na neki način “osloboditi”, vratiti k sebi, riješiti probleme, situacije, za nečim što će nam vratiti mir, samopouzdanje, zdravlje, ljubav, vjeru…. Hopsajući i čitajući objave može se steći dojam kako se nekima događaju “čuda”, a neki razočarano iščekuju prve promjene. Prva stvar koju sam uvidjela kad sam počela s Hooponoponom je da moram otpustiti očekivanja i prepustiti se. Jedino na takav način mogu biti slobodna, jedino na taj način mogu otpustiti grč straha. Očekujemo od sebe i od drugih da budemo ovakvi ili onakvi, očekujemo od života da nam donese ovo ili ono… U svom tom očekivanju zaboravljamo sebe, zaboravljamo živjeti i biti ovdje i sada. Puno je toga o ovome ispisano, napisano, svi znamo sve, ali uvijek zapadnemo u taj kovitlac očekivanja.

Evo jedan odlomak iz pogađate knjige “Bez Straha”

Neki ljudi cijeli život prožive ljuteći se na Boga, sudbinu ili na same sebe. Nisu u stanju preboljeti gubitak voljene osobe ili neko razočarenje koje su doživjeli. Svi mi žarko želimo da se stvari odvijaju na način koji očekujemo. Kad se to ne dogodi, u nama se javlja ljutnja, kao i zamjeranje i nismo u stanju oprostiti.
Ali tko je dovoljno mudar da bi znao kako bi se stvari “uistinu trebale dogoditi”? Svaki događaj ima mogućnost odvijanja na mnogo načina, i isti tako ima i mnogo posljedica. Iz bolne situacije puno se dobra može izroditi.
Priča hesidskog učenja opisuje kako nikad nismo u stanju posve spoznati lanac događaja u životu te zašto je dobro osjećati zahvalnost za sve što nas snađe.

Evo pričica:

Rabin je otputovao u neobičnu zemlju. Sa sobom je uzeo magarca, pijetla i svjetiljku. Budući da nije naišao na gostoprimstvo u seoskim svratištima, odlučio je spavati u šumi.
Upalio je svjetiljku kako bi čitao svoje svete knjige prije spavanja, ali snažan vjetar ja zapuhao, srušio svjetiljku i slomio je. Rabin je odlučio poći spavati rekavši: “Sve što bog čini, čini s dobrim razlogom”
Tijekom noći, neke su mu se šumske životinje približile i odnijele pijetla, a kradljivci su mu uzeli magarca. Rabin se probudio, ugledao gubitak, ali svejedno smireno rekao: “Sve što Bog čini, čini s dobrim razlogom”. Zatim se vratio u selo u kojem su mu odbili smještaj, te je tamo otkrio da ga je neprijateljska vojska tijekom noći napala i pobila mještane. Također je otkrio da su ti vojnici prošli kroz isti dio šume gdje je spavao. Da mu se svjetiljka nije slomila, otkrili bi ga. Da mu životinje nisu otjerale pijetla, on bi zakukurikao i na taj ga način odao: Da mu magarca nisu ukrali, on bi zarikao. na koncu je rabin ponovno zaključio: “Sve što Bog čini, čini s dobrim razlogom”

Kad u svakoj situaciji vidite dobro, nemate što opraštati. Kad ostavimo situaciju da se spontano odvija, to je prekrasan pristup koji vam omogućava da u svemu otkrijete nešto dobro, bez obzira na to da li vam se iskustvo sviđa ili ne. Nemojte pokušavati popravljati ili mijenjati stvari. Promatrajte situaciju kao da gledate film i dopustite da vrijeme otkrije ono dobro što se u njoj skriva. Takva opuštenost je oblik praštanja. Ne postoji ništa što praštanjem nećemo izliječiti.

Kad istinski oprostimo SEBI, poklanjamo sebi najveći DAR.
Vraćamo se u ravnotežu i odbacujemo prezir koji u nama ključa i truje svaki naš dio.
Neki ljudi strahuju da će, ako oproste, biti prisiljeni biti s tom osobom ili situacijom do kraja. Ali to nije istina. Nakon što oprostimo, ne moramo ostati u zatrovanoj vezi, nego naprotiv, imamo veću sposobnost poduzimanja odgovarajućih koraka. Situaciju možemo napustiti mirna srca, poželjeti joj sve najbolje i krenuti dalje (jej jednostavno? Nije) Kad smo ljuti, kad osjećamo prezir i želju za osvetom, teško možemo krenuti dalje (otpor nas samo drži zarobljene u situaciji). Ljutnja nas snažno povezuje s osobom ili situacijom na koju smo ljuti. Oprostom se oslobađamo takve veze (i možemo izgraditi vezu na novim energetskim osnovama).

Opraštanje je još jedno lice LJUBAVI. Ta se sposobnost gradi vježbom (jednostavnije Hopsanjem) koju trebamo neprestano primjenjivati. Kad odlučite opraštati, pokrenut ćete proces i ukloniti bol u kojoj ste živjeli. Povrh svega, baš kao i u svim djelima vođeni ljubavlju, omogućava vam da procvjetate.”

Hopsanje, praštanje, prihvaćanje sebe, prepuštanje, ljubav, povjerenje – zar to nisu čuda? Čuda se kriju u nama samima, ali mi ih uvijek tražimo negdje tamo ♥

Volim vas ♥

– Vanja Štrmelj

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s