Evo želim s vama podijeliti jedno poglavlje iz „Knjige životnih zakona“ .
Ne znam jesam li sam ga ikad pročitala, ako i jesam nije na takav način doprlo do mene kao danas… Sve piše, tako da ću danas izostaviti ono „malo moga“. Poduže je ♥

“Čovjek je ono u što vjeruje” – Anton Čehov

“Jednom sam čuo priču o ženi koja je sanjala da je lovi nekakvo veliko, ružno, užasno čudovište. Kamo god bi krenula, čudovište bi joj uvijek bilo za petama, blebećući, stvarajući stravičnu buku i dahćući joj za vrat (naš um). U pokušaju bijega, žena je utrčala u kanjon koji na suprotnoj strani nije imao izlaza. Tako se našla u zamci. Leđima naslonjena na visoku liticu, promatrala je čudovište kako joj se sve više primiče.
Kad se našlo na samo nekoliko centimetara od nje, povikala je: „ Kakve ćeš mi užase raditi ?“

Čudovište ju je pogledalo i reklo:“To ovisi o tebi. Ovo je tvoj san!“

U tom trenutku mogla je odlučiti hoće li je čudovište proždrijeti, hoće li se čudovište pretvoriti u prelijepog kraljevića ili čak jednostavno nestati. San je bio njezin, kao i moć odlučivanja o tome kako će završiti.

U određenoj mjeri, mnogi od nas stvaraju čudovišta prema vlastitoj slici o sebi. Na one aspekte svoje ličnosti koji su drugačiji i jedinstveni, s vremenom počinjemo gledati kao na nešto pogrešno i veći dio života svim silama nastojimo od okolnog svijeta skriti te „negativne“ odlike.
Pokušavamo pobjeći od svoje stvarne prirode jer imamo osjećaj da u prirodi tog našeg pravog bića nešto nije u redu.
Naš je život u velikoj mjeri poput našeg sna.
Raspolažemo mogućnošću nadziranja vlastitih misli (hopsanjem) i na svoj život možemo gledati kako god želimo. Ako su naše misli od određenih aspekata našeg bića stvorile čudovište, tada naše misli mogu preuzeti nadzor nad čudovištem i pretvoriti ga u nešto što će moći stvoriti pozitivnu sliku o nama.
Čovjek drugima često izgleda onako kako izgleda sebi.
Držite li da je dio vaše ličnosti pogrešan, da je promašen ili da uopće nije ono što bi trebao biti i ako zbog takvih stavova ne volite neki dio sebe, tada ćete se tako predstavljati i svijetu, a svijet će reagirati u skladu s time.
Svi mi priželjkujemo prijateljstva, skladne odnose, životnu udobnost i dovoljno raskoši (duhovne i materijalne) da bismo se mogli osjećati voljenima i sretnima.
Ono što želimo u sebi možemo imati i oko sebe ako smo pripravni vjerovati u sebe (prihvatiti se, voljeti se), u život, te želje slijediti odgovarajućim djelovanjem (iz inspiracije). Nije dovoljno samo željeti da nas ljudi vole; na nama je da budemo ljubazni, susretljivi i pažljivi prema drugima. (a da to možemo prema drugima, prvo trebam osvijestiti takav stav prema sebi).

Istina o životnome potencijalu svakog pojedinca toliko je nevjerojatno bogata da ju je Isus nazvao

Unutarnjim Kraljevstvom Božjim.

Taj je veliki učitelj rekao i da, iako nam je Stvoritelj dobrom voljom podario to unutarnje kraljevstvo dobrote, moramo naučiti doći do tog beskrajnog potencijala i podijeliti ga sa svojim svijetom. Put oslobađanja od svih uvjeta koji ograničavaju u svijetu mentalnog, emocionalnog i fizičkog izražavanja otkriva se kad prihvatimo, proživimo i izrazimo potencijale svog unutarnjeg bića.
Raspolažemo mogućnošću odbacivanja svakog osjećaja opterećenosti i svih strahovanja, te se možemo početi radovati i zahvaljivati za sve ono dobro u našem svijetu – samo ako vjerujemo da je to moguće.

Svako stablo, svaki cvijet, svaka vlat trave veličanstveno se i čudesno razlikuje od ostalih.

I vi ste fantastično jedinstveni!

Umjesto da negativno razmišljate o tome kako ste eventualno drugačiji od ostalih, prihvatite izazov, radost i čudesnost tih razlika. Možete stvoriti (prihvatiti) onakvo JA s kakvim ćete sretno živjeti čitav život.”… (prihvaćanje i ljubav prema sebi) – kraj… ♥

Čitajući i pročitavši masu ovakvih ili sličnih tekstova, pokušavajući u njima naći NEŠTO, sve bi ostalo na čitanju i pitanju kako doseći to o čemu čitam, kud krenuti, kako….

Srećom naišla sam na HO OPONOPONO ,… koliko ću uspjeti ne znam i ne opterećujem se time, samo putujem ♥

Volim vas ♥

– Vanja Štrmelj