Jesam brbljavica…
Ne mogu to ne napisati. Sjećate se kako smo na seminaru izvlačili na površinu posao koji volimo? Nešto što nam je lagano išlo od djetinjstva, nešto što i danas radimo iz ljubavi?

Meni je to pisanje. Oduvijek škrabam, što za druge, što za sebe. Na radnim mjestima do sada bih donekle uspjela ispoljiti tu svoju ljubav, to mi je uvijek predstavljalo onaj segment posla koji nisam mogla mjeriti novcem jer sam djelovala iz čiste ljubavi.
Nešto sitno sam profi pisala, uglavnom je pisanje moj hobi. Nikada mu nisam pridavala neku važnost, nije mi padalo na pamet da bi mi se posao mogao sastojati od pisanja… osvijestila sam to na seminaru.

Nedavno sam imala neke dileme oko posla i zamolila sam Tamaru da to pogleda s astrološke strane. Uz zbilja puno korisnih informacija koje sam dobila od ove naše super astrologinje, podosta se je spominjalo baš pisanje (nisam pitala ništa za pisanje, nije mi bilo ni na kraj pameti..). Pročitavši njen mail prošli ponedjeljak, krenula sam surfati i tražiti neku opciju za pisanje.. nisam našla ništa. U utorak sam još malo bezuspješno surfnula.. i rekla samoj sebi da nema veze, pisanje je i dalje moja ljubav. Ne trebam pisati za novac da bih uživala u tome, jednako me ispunjava pisanje na forumu, fejsu ili pisanje sastavaka za male rođake. Ako jednog dana dobijem priliku da pisanje pretvorim u posao – nitko sretniji od mene, ali i do tada će pisanje biti moja radost i moja strast.

Srijeda.. dobivam pm od Mirke. Link na stranicu na kojoj se traži osoba koja bi pisala..
Interesantno je da Mirka nije znala da sam ja dva dana tražila upravo nešto takvo i da je to što sam ja tražila preko nje – pronašlo mene.
U dahu sam napisala CV i molbu i poslala. Kako ta molba nije baš standardna, poslovna djelovala mi je malo bedasto, ali opće prilika da nekome mogu poslati molbu za posao koji bi se sastojao od moje strasti i moje ljubavi mi je pokazatelj da sam maknula jednu blokadu, očistila dio uvjerenja. I raščistim ja to sama sa sobom.. nemam apsolutno nikakvih očekivanja jer nemam samopouzdanja. Shvatila sam poruku – neću odustati od svoje strasti, čak i ako mi nitko ne odgovori na moju bedastu molbu. 🙂
U četvrtak sam primila poziv za razgovor za posao!!!
Znate kako izgledaju mala djeca kada prvi put vide cirkus ili ZOO? Imaju širom otvorene oči, ne dišu, nego onako isprekidano idu IH, IH, IH, IH i tresu se u tom ritmu? E.. tako sam ja izgledala kada sam otprilike sedamdeset peti put čitala poziv za razgovor za posao. 🙂

Nisam novinar, nemam novinarskog iskustva i šansa da ću dobiti posao je gotovo nikakva, nemam samopouzdanja i imam brdo blokada na tom području.
No, interesantno je da su u situaciju oko pisanja kao posla, od svih ljudi koje poznajem, upleteni baš ljudi koji slijede i žive svoju strast i svoju ljubav – Mirka, Tamara i Miro.
Kao podsjetnik koji me opali po glavi svaki put kada ne stojim iza sebe i iza onoga što me dovodi najbliže meni samoj – pisanja. Znate kako ih osjećam.. jako narcisoidno.. 🙂 kao prelijepe segmente mene same, segmente koji su se osvijestili i usudili biti ono što oduvijek jesu.
Mali impuls nadahnuća koji je našao put da se probije kroz brda uvjerenja… meni pokazatelj da su čuda moguća i da nikada ne smijem odustati od onoga što mi je strast – jer je to moja esencija.
Odustajanjem od naših strasti, odustajemo od nas samih.

Hvala Ho`oponoponu!
Ljubiškam vas sve redom! ♥

– Petra Varsić