Već neko vrijeme mislim o ovome, čudim se, i iako hopsam, ne mogu se dovoljno nadiviti svemu. Ponekad mislim kako mi neki neće ni vjerovati, ali ovo je grupa čuda, pa evo i jednog mog.

Uglavnom, svi znate kako je kad se morate uknjižiti na osnovu kupoprodajnog ugovora, a prodavatelj je preminuo. Dakle, to je zezancija kakve nema. Treba vam podrijetlo nekretnine, te potpisi nasljednika (u mom slučaju 3) da se odriču prava na to blablabla… Ne znam ni sama što mi je sve odvjetnica nabrojila da ćemo ja i sestra morati napraviti da bi dobili “polog u knjigu dokumenata” (to je stoga što za mjesto nekretnine ne postoji zemljišnik, nego samo katastar). Znale smo da smo same krive, jer smo nakon kupoprodaje samo platile porez. Proces je to kompliciraniji stoga jer se neke čestice poklapaju u dijelovima s našim nasljedstvom,… Anyway, mi odlučile to sada istjerati do kraja i u konačnici raščistiti i sve to među sobom.

Ja javila mami, jer ona je blizu katastra što sve treba pitati i koje dokumente provjeriti na katastru. Nije ni odvjetnice bila sigurna kojim će to putem ići, jer nije znala kako je stanje u knjizi pologa. I taman koji dan prije nego je mama otputovala u Trogir, ja se uhvatim sređivati neke kutije, tražeći bilježnicu sa jednog seminara. Sredim par kutija, ali ne nađem ništa. Ostanu mi samo dvije kutije u kojima su fotografije i ja skoro odustanem od traženja, ali nešto (Netko) me ipak natjera da i njih pročačkam. Između fotki nađem jedan papir. Otvorim ga… kad ono… Dozvola za polog dokumenata za čestice x i y…. molim?…. je li ja ovo dobro vidim? Čitam ja ponovno. čitam dokument za koji nisam pojma imala da postoji… I stvarno- upravo za taj i taj kupoprodajni ugovor, sestra i ja već imamo dozvolu upisa!!! Kad? Kako? Bog zna, a mi se nitko ni ne sjećamo!

OK, ja nisam preuredna u slaganju dokumenata i taj sam dokument uvijek bez razmišljanja mogla tamo odložiti. Ali moja sestra ga uopće nema, a morala ga je i ona dobiti. Moja odvjetnica ga nema i ne zna da postoji… Otkud se onda tu stvorio? Ne znam. Može biti da se sve poklopilo. I da je odvjetnica bila neupućena, i da je moja sestra (inače uredna s dokumentima) zametnula negdje ovu važnu dozvolu… ali tko je mene vodio to jutro do nje?

Ne mogu se dovoljno načuditi ni dan danas. Naći dokument koji vam treba ko ozeblom sunce u kutiji u kojoj nije trebao biti, dok niti ne znate da postoji i dok taj isti dokument ostali niti nemaju? Što reći? Hvala, hvala, hvala… samo to!

– Vedrana Meštrović