Šećem ja tako jučer po Dotršćini i uživam u miru koji osjećam, lagana sam i ispunjena, iako se s vanjske strane nije apsolutno ništa promijenilo. I shvatim zašto je Hoponopono toliko divan. Sva naša sjećanja, vjerovanja, osjećaji i programi (moja sestra to zove SVOP) ušla su u nas podsvjesno, i jedini način da izađu iz nas je upravo istim putem – podsvjesno.

Mnoge druge tehnike traže od nas da svjesno mijenjamo ono što mislimo, da razmišljamo i opraštamo sve ono što trebamo. A kako da mi to znamo kad nismo bili svjesni trenutka kada se bilo što uvuklo u nas. I zato i je toliko naporno i iscrpljujuće, te mnogi odustaju od želje da nešto u sebi promijene.

Hvala vam svima koji mi pokazujete svojim primjerom koliko je Hoponopono jednostavan i čudesan iako se ne poznajemo.

Volim vas

– Kristina Zvonar Brkić