Mi smo (navodno) višedimenzionalna bića, ali uglavnom nismo toga svjesni – odnosno nemamo iskustvo višedimenzionalnosti (uglavnom).
Svjesni smo Sebe i svoga tijela sada i ovdje. To je iskustvo kojemu svjedočimo – za ostalo ne znamo jer uglavnom nemamo uvid.
Krenimo onda od onoga što ‘imamo’. Ako nam netko kaže da smo ustvari anđeli i da možemo letjeti nećemo to testirati skokom sa 7 kata zgrade pa što bude, jel’ tako?
Korisne teorije ima jaaaaakoooo puno, a vlastitog iskustva iste jaaaaakoooo malo, uglavnom. Okititi se ‘tuđim’ znanjem ne znači ništa… to je kao posao ‘nosača’. Netko treba i ‘nositi’ i to je istina, ali onda ne bi bilo loše biti svjestan te uloge i ne miješati je s vlastitom mudrošću.

Kad ‘zaronimo’ u HO Sve smo stavili pod upitnik… baš SVE! Potrebno je Otpustiti čak i ono za što bi stavili ruku u vatru… ne zato jer to ‘ne stoji’ već zato jer u tomu nema Života – to je samo smjernica – ‘mrtvo slovo na papiru’…
Vlastito iskustvo može biti svašta pa i uvjerenje preuzeto od nekoga drugoga – svjesno ili nesvjesno…

Vratimo se na početak. Pod jaaakim smo doživljajem ove dimenzije u kojoj se očitujemo kao fiziko biće. Ova dimenzija ima svoje zakonitosti i u njoj nije ništa slučajno. U ronilačkom odjelu nećemo hodati po cvjetnoj livadi, zar ne? A nećemo ni roniti na dubini od 10 metara s padobranom na leđima, je’l tako?
E pa onda vrijeme je da prihvatimo ono što Jest Ovdje i Sada. Nije Bog manje tu nego negdje drugdje.
Da bismo normalno funkcionirali tu gdje jesmo, koristimo i razvijamo vještine ‘umijeća življenja’. Pa tako kroz vlastito iskustvo uočavamo da nam je bolje kad se brinemo o svom fizičkom tijelu, psihičkom i duhovnom zdravlju…

I gle čuda – onda: ne samo da nam je dobro u ovoj dimenziji nego nam se otvaraju i neke nove – koje nam očigledno nisu bile dostupne do god nismo ‘savladali’ prethodne.   

– Dani Ella