Promjena percepcije

hopJutros kad sam došla na facebook, s pjesmom u glavi i osmijehom na licu, shvatila sam jednu stvar (nije da je nisam do sad primjećivala ili da je do sad bilo drukčije, ali sam sad ja SHVATILA) Dok sam listala po objavama od svojih prijatelja koje mi dođu na zid, vidjela sam samo Željku Markić, referendum, pahulje, Don Grubišića i ne znam šta sve ne. I tako je zapravo već danima. Čistim čistim čistim i naprosto ne mogu to više gledati  Jeste primjetili da svakih mjesec dana narod ima novu zanimaciju? Naravno da nije bitno jel će to biti Željka, ili će biti nešto treće, ali će biti nešto čime se će ljudi pozabaviti u toj mjeri da se u jednom cijelom danu ni jednom neće sjetiti SEBE. Novine će pisati samo o tome, na kavi ćete slušati samo o tome, čak će i TV šuškati samo o tome. Toliko smo okrenuti od sebe umjesto prema sebi i toliko nam je lako naći nešto, samo kako bi malo pobjegli od sebe! Od malena nas uče da je važno sve ono što je vani – a vani nema ničega  Stalno nam nude neke nove preokupacije i distrakcije – a jedino čemu služe jest da nas udalje od sreće i slobode  (no opet, možda smo si ih sami ponudili :)) No dok pogledom i umom gledamo stalno toliko u prošlost, u budućnost, u neku krnju sadašnjost, dok se borimo za bitke koje niti ne postoje – gdje smo tu mi? Nije ni čudno da su ljudi nesretni, da ljudi ne poznaju sami sebe kad smo toliko rascjepani, a gdje je tek ono jadno, zanemareno i nevoljeno Unutarnje dijete koje čuči u njima?

Znam da se na ovoj grupi ne piše o ružnim stvarima, stoga nije ni ova moja objava imala takvu namjeru (pa molim da ne bude komentara o gore spomenutim temama koje su mi samo poslužile kao primjer) Zapravo je ova objava nešto lijepo – jer sam je htjela napisati da kažem da se osjećam divno! Osjećam se sretnom osobom koja je po prvi put sve te objave pogledala bez da se emocionalno angažiram oko njih. Osoba koja je sretna što se okrenula sebi i koja zna da ima još puno divnih ljudi koji rade to isto, koji mijenjajući sebe mijenjaju i svijet i da je sve to vani samo predstava koja se odigrava, a moj je zadatak čistiti.

Ne kažem da treba biti pasivni promatrač u društvu i misliti isključivo na sebe – godinama se aktivno angažiram po raznim pitanjima. Ali ono što sam shvatila jest da aktivan promatrač ili osoba koja djeluje nije isto što i emocionalno angažiran čovjek koji se 24h dnevno ljuti, nervira oko nečega, “razgovara s ekranom”, potom se ljuti i na druge što oni ne rade ništa i sl. – a u suštini se ne mijenja ništa, osim što ljutnja raste, osjećaj nemoći raste itd.. Aktivan si onda kada možeš dio dana s ljubavlju i u miru nešto uraditi po pitanju nečega što te smeta, bilo u društvu ili bližoj okolini, ali sa Mirom u sebi, dok ostatak dana čistiš, čistiš i čistiš i veseliš se svakom danu i svakoj minuti 

Ova je spoznaja meni donijela veliki Mir, koji mi je jako trebao. Ne znam dal sam uspjela prenijeti taj osjećaj – ali kad uspiješ po prvi put sagledati stvari koje su i tebe samog do relativno nedavno mučile, smireno i jasno u umu (a kojima si opet hoćeš nećeš stalno bombardiran) – te ih uz jedno veliko HVALA i VOLIM TE pozdraviš i otpustiš, ne ostaje ništa drugo nego Mir  🙂

– Tanja Terlević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s