Dugo sam lutala, tražila put, znanja, spoznaje, gutala mnoga učenja…. taj put ka duhovnosti me je uvijek privlačio i odvlačio od svakodnevnih dešavanja, briga i problema… na tom putu sam se osjećala ispunjeno, ali ipak sam uvijek ostajala nekako nedorečena… sada znam da sam nesvjesno tražila nešto što će me “iz prve baciti na koljena”.

A onda sam “sasvim slučajno” naišla na dr.Hew Lena i ho oponopono. Dovoljno je bilo da odgledam njegovo predavanje na you tubu kanalu i zaljubim se “na prvu” u ho oponopono. Bilo je to u mjesecu aprilu 2017.godine ……baš u tom periodu sam prolazila kroz veoma teško razdoblje, tada mi se činilo da je moj život izgubio svaki smisao, porazi su bili veoma bolni i činilo se da patnji nema kraja…..

Ho oponopono je došao u moj život u pravi čas…uhvatila sam se za ovu predivnu tehniku kao utopljenik za slamku i hopsala kao “luda”. Nije prošlo mnogo vremena a ja sam počela osjećati ogroman mir u sebi. Ne mogu opisati kako izgleda taj mir, jer tako nešto nikada ranije nisam osjećala, to je nešto što riječima ne znam dočarati….znam samo da sam osjećala ogromnu zahvalnost za taj mir koji sam imala, to je bio najvredniji poklon koji sam mogla poželjeti sebi. Nisam tražila ništa drugo, MIR mi je bio dovoljan. Tada sam shvatila da će hopsanje zauvijek biti moj “guru”, jer TO JE ONO što sam dugo godina tražila , to je taj osjećaj za kojim sam nesvjesno žudila.

Međutim, iako sam konačno našla ono za čim sam oduvijek tragala, a to je MIR U SEBI, počela sam primjećivati i da se situacije i ljudi oko mene mijenjaju. Bila su to zaista prava velika i mala čuda za mene. Prvo, u porodici dugogodišnji alkoholizam se drastično smanjio, hvala, hvala, hvala.

Drugo, moja starija koleginica na poslu je u mom prisustvu doživjela moždani udar….sjedale smo na pauzi i pile kafu kada se to desilo….moždani udar je trajao svega par sekundi, možda minut najduže i nije ostavio nikakve posljedice, čak je koleginica nastavila taj dan sa radom i na moj nagovor tek poslje par sati otišla u bolnicu…..a u bolnicu su se doktori krstili od čuda….nikakav trag nije ostao od moždanog udara, pa su joj rekli da ona izgleda ima veliku privilegiju kod Boga i da ode u crkvu i zapali svijeću da se zahvali Gospodu Bogu što je tako “lišo” prošla. Da li je tome doprinjelo moje čišćenje ili ne, nije važno, mada moje uvjerenje je da jeste…Hvala, hvala, hvala….

Nekako kod mene, od kada hopsam, nikad kraja čudima…u firmi gdje radim već 10 godina, svakog mjeseca se organizuju radni sastanci….svaki put bi ti sastanci bili veoma mučni i bučni za mene, jer bi uvijek dolazilo do žustrih rasprava, svađa, optuživanja i lupanja vratima….međutim, od kada hopsam i redovno mijenjam vodu u mojoj kancelariji, te svađe su odjednom prestale. Ovo je za mene bilo najjveće čudo, jer sam bila sudionik ranijih sastanaka i svađa i prosto nisam mogla da vjerujem ovoj novonastaloj situaciji. Sada sastanci počinju sa laganim i ljubaznim razgovorima a ne rijetko se završavaju sa smijehom i šalom….što reći osim hvala, hvala, hvala

Moja sestričina koja ima problem sa srcem i kojoj su doktori rekli da ako želi da ostane trudna prvo mora da odradi intervenciju na srcu, tzv.ablaciju, pa tek onda može trudnoću da planira…. Išla je kod tri doktora i svi su joj rekli isto, ali su je takođe uputili da uradi jedan specijalni nalaz srca da bi potvrdili svoje teze. Taj nalaz se radi u Beogradu i čeka se par mjeseci da se dođe na red. Nekako u isto to vrijeme, moja sestričina se rastavila od muža, jer njegovi roditelji nisu željeli snaju koja je bolesna i koja im ne može roditi unuče….a opet moja sestričina je i sama željela razvod, ali se nije prva usudila da prekine taj brak, već je ostajala, misleći da će trudnoća nešto promjeniti na bolje u tom braku, iako ljubavi sa njene strane nije bilo. Elem, njihov brak se završio sudskim poravnanjem, a nakon toga sestričina je otputovala u Beograd da uradi taj nalaz srca koji joj je bio zakazan. Konačna dijagnoza je bila da sestričina ima blagu srčanu manu, ali koja joj nije smetnja za trudnoću. Dakle, doktori sada kažu da nikakva intervencija nije potrebna i da može planirati trudnoću…hvala, hvala, hvala. Tada se iskristalisalo sve……to što onda nije smjela da ostane trudna (kada je bila još u braku), a sada, kada se rastavila od tog muškarca, može slobodno da planira trudnoću. To je bio očigledan dokaz da Bog uvijek ima širu sliku……Hvala, hvala, hvala

Bilo je još mnogo dobrih ali i loših situacija, samo što su sada te loše situacije postale nekako mnogo blaže, jer moje predano čišćenje je sada pravi amortizer za moje emocije i senzacije, hvala, hvala, hvala ….a čistim tek malo više od 9 mjeseci…..Zahvalna sam Bogu što sam otkrila ovu tehniku, jer je ho oponopono promjenio moj život i moje shvatanje….uvijek sam vjerovala u višu silu, višu energiju ili Boga, uvijek sam tragala za istinom a sada znam da me je moje traganje dovelo na pravi put..

I nije važno da li je to „najlakši način“, meni je važno da je to ZA MENE PRAVI NAČIN da spoznam sebe i Boga koji je oduvijek bio u meni, koji me je oduvijek volio i podržavao, a ja od svojih besomučnih traganja nisam „od drveta vidjela šumu“. I sada u meni postoje strepnje i strahovi, ali sada znam kako se „boriti“ protiv loših misli i emocija, znam da sam zaštićena, sada znam sam došla do pravog puta, a taj put je ho oponopono.

Hvala, hvala, hvala

-Vjera B.