Zaljubljenost

sJeste li ikad bili zaljubljeni? Onako totalno ? Da ne znate gdje se nalazite i kontrola vam je na nuli. Klecaju vam koljena, srce vam lupa sto na sat, crvenite se i kad ne želite… cijelo tijelo vam je u jednom posebnom stanju. A misli? E, tu je tek šou  – nema šanse da se fokusirate na ništa drugo osim na ‘predmet’ svog obožavanja, koji je naprosto savršen iz naše zaljubljene pozicije i nema niti jednu manu, a ako i ima, to nam je baš simpatično i nemamo ništa protiv da ta mana ostane takva kakva jest vječno. Ništa ne bi mijenjali… osim!.. naše ovisnosti i gubitka kontrole. Ne možemo jesti, ne možemo spavati… kao da smo izgubili sebe i sad smo pali u milost i nemilost svega onoga što ide u paketu s tom senzacijom. Da možemo birati birali bi ili da senzacija prestane ili da se 100% stopimo s osobom koju obožavamo.

Možemo li po vlastitoj volji odlučiti prestati voljeti?
Ne. Nema šanse. Ne znam jeste li probali, ali tu ništa ne pomaže – jer osjećaj je toliko jak, da smo se potpuno utopili u njemu i kao da nas više nema, a opet smo tu i svjedočimo spektaklu koji nam se dešava. Od ljubavi su ljudi umirali, ozbiljno! Ne naravno od Ljubavi kao ljubavi već od posljedica njene jačine i intenziteta, te naše spremnosti da je doživimo u njenom punom intenzitetu.
Ovakva vrsta Ljubavi se ne dešava svakodnevno i ne dešava se svakome. Njeni temelji nisu u hormonima već u duhovnosti, za nju treba biti spreman. Što znači biti spreman? To znači biti duhovno otvoren, spreman na vlastiti duhovni napredak jer u takvim trenucima (jake zaljubljenosti) se dešava upravo to – Duhovni Skok. Naravno, ne prepoznamo svi i uvijek zaljubljenost kao Duhovnu kategoriju iako ona to jest i to baš uvijek, neovisno koliko traje… U svakom slučaju ništa se ne dešava slučajno pa ni baš taj trenutak Zaljubljivanja.

Kakve to ima veze s HO? Ima velike. HO nam se otvara baš u onolikoj mjeri koja je potrebna baš za nas u ovom trenutku i nema tu manipulacije.
Dakle, svatko od nas osjeća i doživljava nešto svoje, autentično i ne može na to utjecati jer je to Živo, Istinito Temeljno stanje u kojemu se nalazimo. To stanje je samo naše i ničije više. Samo smo Mi sami u potpunosti svjesni tog stanja i jedino smo Mi ti koji ćemo svjedočiti njegovoj eventualnoj promjeni.
Vrlo je važno zaroniti u Sebe i pusti sve oko sebe. U HO je to ključno. HO je individualni put u kojemu je manje bitno koliko brzo putujemo koliko je jako bitno da smo konstantno na tom putu.
Ako vam je ‘muka’ od hopsanja… onda ili vam je muka od programa ili vam je muka jer zlorabite tehniku.

Dok hopsamo ne moramo osjećati ljubav i zahvalnost, ali je važno da tehniku primjenjujemo s ljubavlju i zahvalnošću. Nekad ćemo hopsati brže nekad jako sporo. Nekad ćemo biti jako veseli dok hopsamo, a nekada jako tužni… sve je to normalno i prirodno…
Kad na taj način prihvaćamo HO u svoj život onda on zbilja jest prirodan i jednostavan kao i disanje, hodanje, spavanje … i to je onda druženje na duge staze … bez obzira na željeno odredište.   

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s