Treba odustati od ideje da Ho’oponopono nešto donosi ili odnosi. To bi bilo kao da Božanstvu treba nešto donijeti, jer mu fali ili je izgubio .
Ali kako nam uspijeva svaku večer utonuti u san, otpustiti strah od nemanja, gubitka ili patnje, prepustiti se potpunom povjerenju da je sve u savršenom redu? Ležimo tamo na krevetu, nemamo pojma što se događa oko nas, ne treba nam ništa donositi, nemamo osjećaja “nedostatka”? Ovaj se žurno vraća ujutro, s prvom zrakom svakodnevne svijesti, zapravo dok navlačimo odijelo zabrinutog i prestravljenog nemoćnog bića kojemu je sve oduzeto. Vječan je to ciklus, svakodnevna izmjena povjerenja i straha, poput kraljeva na nesigurnom tronu što Ljubav braniti mora. Pa zar to nije apsurd?
Zamislimo da smo otočić na rijeci života i oko nas struji vječna energija. Ona je tu, u beskonačnim količinama prolazi svugdje pored nas, svo vrijeme, neprestano! Dakle, život donosi obilje, ali ga i odnosi! Koliko smo kruti kao prepreka toj raskoši? Insistiranje na programima, podacima i sjećanjima da smo nemoćni i rezultat nepravde je kao da stavljamo velike količine betona na tu gomilicu posred rijeke što valovima neizrecive Ljubavi nas kupa.
To je prava svrha Ho’oponopona: ono nas prorjeđuje i razrjeđuje, kako bi to obilje prolazilo kroz našu postojanost bez otpora. Svako “Volim te”, “Hvala ti” je zapravo stavljanje poveza preko programskih očiju i hodanje u nepoznato s punim povjerenjem da nećemo upasti u rupu zaostalu iz nekog od ratova sa samim sobom. “Volim te” je nepogrešiva navigacija svijesti što ka Ljubavi nas vuče.
Vjerovanje da Ho’oponopono može nešto donijeti je zabluda. Jer što se još Božanstvu može donijeti izvan njegove vlastite beskrajne svijesti u kojoj je sadržana sva Ljubavna cjelovitost?
Ono što “Volim te” doista čini jest raspuštanje komandnog centra što životom našim zapovijeda i bacanje u tu divnu rijeku obilja koja je oduvijek žuborlia snagom beskrajna obožavanja. Hopsanjem oslobađamo unutrašnju snagu i veličinu, svjedočanstvo Božanske prirode u nama. Svi dobici, čudesna izlječenja, poznanstva, karijere, tek su slabašni odjeci pravog obilja što se može razotkriti ako zaista Volimo.
– Neno Lubich
—-
Ho'oponopono Tehnika 