Proslavila sam nedavno svoj prvi rodjendan u HO načinu života.

Vjerujte mi, čak sam i na običan komad kolača stavila svjećicu…. smiješna sam, zar ne? I neka sam, meni je to bio extra posebno lijep dan…

Hvala, hvala, hvala… Zbilja jednostavno, a istovremeno teško…. Uhhhh, koliko je samo situacija bilo, gdje sam pomislila: ma do kada? I onda brže bolje hvala, hvala, hvala… na najjače… u petu, u šestu brzinu… Ljepota je u tome, što mi je HO donio MIR. MIR koji nikada do sada nisam imala. I dalje se događaju manje lijepe stvari, i dalje se borim s vjetrenjačama, međutim toliko lakše, toliko jednostavnije, jednom rječju mirno, kao promatrač. I danas imam situacije gdje mi mozak odluta i igra se sa mnom, želi me nadmudriti. Međutim, danas imam „tabletu“ protiv njega, a ta se „tableta“ zove Hvala, hvala, hvala, hvala. Za nove hopsice: “tableta“ se koristi stalno i nema nuspojave! Slobodno koristite, pomaže kod svih „bolova“ – hvala, hvala, hvala….

Ne mogu Vam sa sigurnošću reći da sam obrisala neke programe, međutim niti ne zamaram glavu time. Važno je da doživljavam situacije u nevjerojatnom miru. Važno je da sam odradila ne bas lijepu prošlost, pogotovo djetinjstvo, na začuđujuće bezbolan način. Ako Vam sad otkrijem koliko godina sam se borila s djetinjstvom nećete mi vjerovati. Međutim reći cu Vam. 30 godina sam imala duhove prošlosti koji su mi visjeli iznad glave, koji mi nisu dozvoljavali da krenem naprijed, kao da sam imala utege koji su vagali svaki po 100 kila…. Kako je lijep osjecaj, kad ti netko kao rukom skine sav taj teret! Hvala, hvala, hvala…. ma kad bih mogla ponavljala bih i 25 sati kad bi postojali…
Vječito sam bila zabrinuta, nervozna, vječito sam se željela svidjeti ljudima, ali ne na način da mi netko udjeljuje komplimente, već da vrijedim kao osoba…. Sve su to programi koji su u nama. Programi koji se poigravaju s nama, kao da smo marionete.

E, nećete više, nisam marioneta! Danas mogu reći, zbilja mi je (najiskrenije) „skoro“ pa svejedno tko sto misli o meni, jesam li dovoljno dobra ili ne. Takva sam, kakva sam. Da, imam očekivanja, i trudim se zbog sebe… ocistiti sva ta očekivanja…

Znam da mi predstoji dug put ka svom tom čišćenju, međutim, volim putovati.
Dragi moji svi, novi, stari…. predivno iskustvo je sa svima vama poći na ovo predivno putovanje!!!

Hvala, hvala, hvala…..

– Jasna Takač