Author Archives: Admin

Zahvalnost

Posted by Admin in Vaš blog

images (1)Jutros mi inspiracija (nemojte me pitati kako znam da je inspiracija) kaže piši o Zahvalnosti…

Kao što znate kad ponavljamo Hvala, mi ne moramo osjećati zahvalnost, jer mi sa Hvala brišemo podatke(programe) iz memorije(podsvijesti)… tako kaže hooponopono i to je tako.

Ne znam, da li se ostali, koji su bili na seminaru, sjećaju da je Mabel u jednom trenutku spomenula zahvalnost i rekla je da je dobro biti zahvalan na svemu, a pri tome nije mislila na ponavljanje: hvala,hvala,hvala… Mislila je na zahvalnost. Kako znam? Pa znam jer mi njene riječi sad odzvanjaju u glavi 🙂

Dakle, mi smo ti kojima se sve događa. Mi smo ti koji se osjećamo dobro ili loše i odgovorni smo za svoje osjećaje (programe). Mabel je rekla da se mnogi ljudi plaši zahvaljivati na svemu jer misle da će im Svemir (Bog, Nula) poslati još takvih (loših) stvari. Naravno, to nije tako. Ako se mi zahvaljujemo za nešto (ako osjećamo zahvalnost) onda nam Svemir pošalje nešto što rezonira toj zahvalnosti, jer zahvalnost je visoka vibracija, i kao takva može na sebe privući samo slično, a ne nisku vibraciju npr. tugu.

Kako to djeluje u praksi? Još jednom napominjem da se ovdje ne radi sad o čišćenju, nego o nečemu drugome, korisnom što je Mabel spomenula… Dakle, ako smo u lošem raspoloženju (vibracija nam je niska) možemo je podići tako da potražimo bilo što u svom životu za što smo zahvalni (jer smo živi, jer nismo gladni, jer imamo obitelj, jer nas ništa ne boli, jer ćemo popodne u kino…) bilo što od čega se osjećamo dobro. Mi na taj način preuzimamo kontrolu nad vlastitim osjećajima i time shvaćamo (osim što se bolje osjećamo) i samu bit hooponopona, a to je da smo mi odgovorni u cijelosti za sve što osjećamo jer IMAMO KONTROLU, a to znači da ako nam se ne sviđa ono što doživljavamo da možemo mijenjati ( brišući programe i usklađivanjem sa svojom temeljnom vibracijom, koja sigurno nije niska). Mabel je rekla da je to bio ključni trenutak za nju u hooponopon, kad je shvatila da sve ono što je muči i smeta može mijenjati u svom životu brišući programe. Jasno je programi nam ne trebaju, jer oni su uvjetovani, nama treba sloboda od bilo kakvih programa i zato brišemo sve!
Ali dok brišemo naša prava priroda(bez programa) polako dolazi do izražaja i javlja se u obliku inspiracije. I sad imamo nešto genijalno. Počeli smo čistiti, ali nismo još u Nuli. Što više čistimo, više nam inspiracije dolazi, koja nas usmjerava, tako da na putovanju prema Nuli mi stalno imamo kao neku vrstu podrške. Jedna takva podrška je i biranje Zahvalnosti koju sam gore spomenula. Jer znate i sami (posto je i dokazi – kristali vode) da hvala i volim te vibriraju vrlo visoko i puno je lakše hopsati kad smo radosni, kad se osjećamo dobro, a čistimo i ovako i onako, pa zašto onda ne bismo čistili sa zahvalnošću i s osmijehom na licu, jer ne samo da ćemo lakše čistiti nego ćemo usput u svoj život privlačiti sve ono za što bismo bili inače zahvalni. ♥ ♥ ♥
– Daniela Pal Bučan

Unutrašnje dete

Posted by Admin in Vaš blog

frPostoji jedno dete,
istinski vase i od Boga dato.
Naučite ga da voli, da se ne boji.

Blago, nežno, oprezno, smerno.

Zaronite u prošlost, sebe… Setite se svoga deteta, deteta u sebi. Setite se njegove ljubavi, autentičnosti, istine. Setite se tog poverenja, radoznalosti, ushićenosti. To je i dalje u vama, to ste vi, samo su vas ubedili da se mora odrasti. Stavili ste masku snage, dobrote, odlučnosti ili koju god ste izabrali ne bi li ispunili forme, norme, obrasce uspeha i lakše se prilagodili.

I ne brini te, svima se to dešava. Pogledajte to dete ponovo. Saslušajte njegove želje, potrebe, negujte, utešite. Pođite s njim kroz život, sada ga vi vodite i budite puni strpljivosti, mudrosti, ljubavi… prema sebi. I ono će vam uzvratiti, ono se zna radovati, smejati, široko, ne usiljeno, ne hajno. Ono će vam verovati, vama, životu, drugima, čudima. Ono ce vas voditi uvek sigurnim stazama, jer ono jedino u vama OSEĆA i zna sta je čistota, tajna sopstva i života.

Odbacite maske, odvaŽite se i odrastite ponovo do deteta.

– Goran Milošković

Moja najljepša iskustva

Posted by Admin in lskustva

frMeni su najljepša iskustva vezana uz hooponopono ona koja su vezana za programe s kojim sam se pomirila.

Svjesna sam da su sve programi, i da se čistim hopsajući, meditirajući… ali postoji u meni neki program koji misli da se nekih programa neću nikada riješiti… i da si ne bih otežavala život i da ne bih imala očekivanja, od nekih stvari sam “odustala”, jednostavno sam pustila… neka bude onako kao treba biti, meni se više ne da s tim zamarati.

E, kad se takav jedan program odlomi od memorije i potone u Nuli i nestane zauvijek, ostanem zatečena… oblije me neopisiva zahvalnost, i nekakvo unutarnje olakšanje, uz svjesnost da je sve u redu i da će uvijek sve biti u redu… To su mi najljepša iskustva vezana uz hooponopono, a ne ona vanjska (kojih ima… već sam navikla na njih), nego baš ta nutarnja, jer su se desila negdje unutra u samom središtu moga bića…♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Je li program na snazi?

Posted by Admin in Blog, Vaš blog

frDa je PROGRAM na snazi znamo ako smo rastuženi, ljuti, nekako isprazni ili jednostavno razočarani što nemamo nešto ili nekog. Koliko je jako neko od takvih stanja, utoliko nam je i pripadajući program intenzivan. Mislim da se najčešće brisanje programa odvija u slojevima, tako da svaki novi put kada se on pojavi sve je manjeg i manjeg intenziteta jer je pod zračećim svjetlom naše Svjesnosti.

Jer kad pogledamo u NULI nema očekivanja što se treba dogoditi, pa nema ni razočarenja. Sve ti je sjajno, krećemo se bezbrižno i neopterećeno kroz prostor i boje. Ne možemo se osjećati isprazno i ostavljeno i depresivno i nedostatno jer smo cijelo vrijeme ispunjeni, povezani s Izvorom i s drugima, ma sa svime smo povezani, i radosni smo nekako po samoj prirodi stvari, i razigrani, i lagani, neopterećeni….

Eto neka moja mala crtica danas…
– Dena Žuvan

Mala čuda svaki dan

Posted by Admin in lskustva

Holding DaisiesDragi administratori ho’oponopono bloga. Vidim da ljudi koji prakticiraju Ho’opnonpono dijele svoja iskustva, pa sam riješila da podijelim i ja. Stoga vam pišem.

Ja znam za Ho’ponopono otprilike godinu i pol do dvije. Povremeno sam hopsala, kad bih se sjetila, najčešće kad bih imala neke poteškoće.

Prije otprilike dva mjeseca odlučila sam intenzivno hopsati. Samouka sam, pa sam tragala po internetu za literaturom i uputama. Pročitala sam i Nulte granice, gledala razna videa, čitala forume i blogove. Našla sam i vas i sretna sam, jer dobijam na blogu puno motivacije.

Vjerojatno je bolje kad se sudjeluje na seminaru, ali bolje je hopsati nego ne. Dakle, od kad čistim, a radim to gotovo neprekidno po cijele božje dane, i kad sam svjesna nečega što treba čistit i kad nisam. I što se sve dogodilo?

U narednom periodu trebam početi raditi u jednom uredu i bilo mi je zlo od pomisli na to, jer su kolege u uredu pušači i puše u prostoru, nije bilo uređeno radno mjesto za mene, trebala bih raditi u bučnoj i prometnoj prostoriji i tako… bila sam nesretna svaki put kad bih pomislila na taj posao i osjećala strašan otpor. A onda sam čistila, čistila, čistila. I nakon nekog vremena posjetim ured, kad – kolege su same odlučile da u radnom prostoru više neće pušiti. Također su odlučili okrečiti prostoriju, pa sam iskoristila priliku da istovremeno pripremim svoj budući ured – zasebnu prostoriju, koja je sada svijetla i čista i bit će ugodna za rad.

Također, od kad hopsam, ljudi su drugačiji prema meni. Pristupaju mi s osmijehom i rado razgovaraju – čak i mrgodne prodavačice. Evo jutrošnjeg primjera: u pekari u kojoj kupujem kruh radi jedna mrgodna mlada prodavačica. Nikad se ne osmjehne, a kad zapakira kruh u vrećicu, vrećicu ostavi tako da su ručke daleko od kupca, pa se morate protegnuti da biste je dohvatili. Ja se nisam dala smesti, nego kad sam osjetila da se počinjem ljutiti, u sebi sam rekla volim te, hvala ti, volim te, volim te, oprosti mi, volim te… Elem, dođem ja tako jutros i kažem: dobro jutro, kod vas je tako ugodno toplo. A prodavačica, za divno čudo, odgovori ljubazno, dohvati kruh i pecivo koje sam tražila, stavi ih u vrećicu i… zamislite, okrene ručkice prema meni.

Također – brže i lakše obavljam sve što radim, komunikacija s ljudima mi je bolja, osjećam puno više mira u sebi, ponovo se mogu radovati stvarima koje je ubilo sivilo svakodnevice i koje dugo nisam primjećivala. Ujutro se budim vesela i radosna, bez straha koji je dugo bio moj životni pratilac. Osjećam da mogu sve, jer me podržava život. Mala čuda primjećujem svaki dan oko sebe. Stvari se poslaguju baš onako kako treba i sve nekako klizi.

Hvala vam, volim vas.

Milena

Osvrt na seminar Hooponopona, drugi dan, financije – 1.dio

Posted by Admin in Vaš blog and tagged with

images (10)S novcem je sve OK (Mabel).

Znate za Mabelinu priču o financijama? Mabel je radila kao računovođa (ili knjigovođa?) i to je za nju bio odlično plaćen posao. I onda je došao hooponopono i malo su se stvari u njenom životu razbrčkale; ostavlja posao, rastavlja se od muža, seli se u novi stan bez sigurnih finacija…. i hopsa (što je najvažnije od svega). I ubrzo opet sve sjeda na svoje mjesto; Mabel radi posao koji voli i koji je dobro plaćen i živi baš tamo gdje je željela …. ukratko Mabel pronalazi ono što je tražila i što joj donosi sve što joj treba u životu (to je razlog zašto tako blista)…

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)

Je, ali primjetit će neki, njoj su financije dobro išle i prije! E tu smo! Jeste primijetili (sigurno jeste) da vam neke stvari u životu idu skroz glatko, a neke kao da su zabetonirane ili kao da ste ukleti – ne miču se s mrtve točke i kao takve oduzimaju vam puno energije, iscrpljuju vas i muče… Pa tako imamo nekoliko glavnih kategorija. Jedna kategorija su npr. financije – postoje ljudi u čijem životu novac stalno prisutan, istina nekada ga imaju više, nekada manje, nekada ga gube ili zarađuju… ali novac je nekako stano prisutan u njihovom životu na ovaj ili onaj način.

Onda postoji kategorija ljudi koji nemaju nikakvih problema s odnosima… isto stalno im se nešto dešava ili žive s ljubavi svog života cijeli život ili pak idu iz jedne veze u drugu…
Kužite o čemu pričam? Velika je razlika kad vam je nešto prisutno u životu i kad vam nešto uopće nije prisutno u životu. Znate one priče kad vam astrolozi kažu: e… s ovim ćete imati problema u životu jer vam je Saturn smješten u ne znam kojoj kući…
Dobra vijest je da su sve to programi… samo što su neki programi malo žilaviji. :)… Ima još dobrih vijesti: hooponopono rješava i takve “zabetonirane” programe.

Mabel kaže da sve što nam dolazi je tu kao prilika da se očisti. Znači svaka besparica je ustvari samo alarm da taj program nismo još očistili.

Dakle, ne postoji Strašni sud na kojem ste osuđeni da će novac od vas cjeli život bježati, ali trebat će malo vremena ( hopsanja ) da se neke stvari odblokiraju.
Za početak evo nekih nebuloza koje su prisutne u našem životu i mi ne samo da ih ne shvaćamo kao nebuloze, nego smo i ponosni na njih: “Meni treba novaca, ne previše, samo za ono najosnovnije”. Zamislite sad da isto primjenite u slučaju ljubavnog odnosa i kažete: “Meni treba partner koji će me voljeti, ne previše, tek toliko da možemo zajedno živjeti.” Ili u slučaju zdravlja:” Ne moram biti 100%zdrav, važno je samo da se mogu tu i tamo kretati i da me baš ne boli nešto cijelo vrijeme.”

Vrijeme je da srušimo cijelu konstrukciju… Ako se bojimo da će nas novac pokvariti (program), nije problem u novcu, nego u nama. Zamislite da u kuhinji ne koristite nož jer je opasan i s njim možete nekoga ozlijediti (eto, to je ista stvar).
Ako ste nezadovoljni s svojom financijskom situacijom (a jeste… svi smo) onda prvo što trebamo napraviti je hopsati, drugo staviti čašu s vodom… treće… treće ide u drugom djelu ove objave. ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Ne volite redove pred šalterima?

Posted by Admin in lskustva

frDragi moji Hopsići evo jedne pričice: morala sam na mirovinsko, gužva (kao na svim šalterima) čekam – hvalahvala. Službenica s očalima na vrh nosa, mrzovoljna i otresita. Rješavala je stranku za strankom zadivljujućom brzinom.

Čekam-hvalahvala… još troje ispred mene….. hvalahvalahvalahvala……. Ja na šalter, prostrijeli me pogledom ubojitim….. zvrrrrrr telefon, ostah živa! Zakoluta očima… hvalahvalahvala…. pokrije slušalicu rukom, ja je preduhitrim… I”mam vremena, samo vi…..” hvalahvala…. Zagrmi u slušalicu: “Ja da sam neljubazna….vi čekate dugo…daaa? A ja do sada obavila 150 stranki…”i sve u tom tonu…. hvalahvalahvala…. Tresne slušalicu, duboko uzdahne i sa slabašnim se smiješkom okrene meni i mom problemu……hvalahvala….. Pomogla mi je ispisati nekakav formular usput se jadajući na ljude koji misle da samo oni imaju probleme…… hvalahvalahvala…. Završile smo s mojim spisom…. hvalahvala…. već joj i pogled mekši, ljubazniji….. hvalahvala……”To je sve i provedite lijepo praznike!”, zaželi mi na kraju…… hvalahvalahvala…..

Nemam ništa za reći, osim hvalahvalahvala ♥

– Eva Matejčić

Malo drugačije iskustvo

Posted by Admin in lskustva
frVidim da je dosta aktulano ovih dana o tome šta je tko iskusio hopsanjem i kako je hopsanje za nekog djelovalo.
Evo da i ja malo dam svoj doprinos. Ništa od onoga što sam želio se nije ostvarilo. Hopsam već 4 mjeseca.
To me je i ljutilo – i onak si razmišljam, pa šta onda radim tu ako to ne djeluje. Sjetio sam se da imam izbor – nastaviti čistiti ili nastaviti po starom. Nisam želio ići po starom, a opet, nisam želio iskušavati razočarenje i gledati kako se ne ostvaruje ništa od onoga što želim. E sad, ovo možda zvuči demotivirajuće – ali nije tako 🙂
Sada sam sretan da se ništa od onoga što sam želio nije ostvarilo – zato što mi se sad događaju jako lijepe stvari – stvari za koje sam mislio da se nikada ne bi mogle dogoditi.
Bio sam prije nekih mjesec dana u nekom kao bedu – depresija ili šta li je već – i onda sam poslao sve duhovne pravce u tri krasne. Dok sam to radio pričao sam sam sa sobom (odnosno sa Bogom u meni) i rekao sam mu – čuj, meni treba čudo. Daj mi bilo kakav znak, daj mi nešto što će mi vratiti motivaciju, nešto što će me usrećiti. Nisam uopće konkretizirao – pustio sam da se dogodi. I dogodilo se je. Sjećam se da sam tada bio napisao ovdje post kako sam upravo doživio da kada ti se jedna vrata zatvore, da se otvore druga – ja sam bio fasciniran brzinom.
I sinoć čitam knjigu od Mabel i opet odlučim popričati sa Bogom i opet zatražim nešto – rekao sam da me baš briga, ak to nije za mene onda želim vidjeti da nije, a ako je da se više realizira 🙂 i još sam rekao da sam užasno nestrpljiv i da mi trebaju “konkretnije” stvari, a ne neki znakovi koje mogu tumačiti na sto načina. I eto, ujutro dobijem jasan i konkretan znak u obliku u kojem sam želio da bude. 🙂

Mimo toga, put od tisuću milja započinje prvim korakom – sad me baš briga gdje sam ja i na kojoj sam milji – znam da idem korak po korak. U ova 4 mjeseca se izdogađalo svašta 🙂 danas sam završio sa zubarom, a imao sam iracionalan strah od zubara. A što je najbolje, sve što sam radio me je jako malo koštalo:)

Uglavnom, sve se odvija – ne treba ni vjerovati nego samo dopustiti, i mirna Bosna 🙂

– Ivan Tomasić

Osvrt na Ho’oponopono seminar, 6.dio

Posted by Admin in Vaš blog

frObožavam Profil megastore, tamo se osjećam kao doma, oduvijek (od kad su ga otvorili). Sviđa mi se prostor, energija u tom prostoru i volim biti okružena knjigama. Puno vremena sam provela tamo. Knjige koje tamo listam i koje me zanimaju vezane su ili za duhovnost ili za zdravlje. Ta vrsta literature je jedno vrijeme stajala u prizemlju, pa su je preselili na prvi kat, da bi je opet vratili u prizemlje. Zadnji put kad sam bila tamo primjetila sam da su je sad premjestili u podrumu. E, a podrum ne volim… to je jedino mjesto u Profilu koji ne volim i gdje se ne osjećam baš najbolje.

U petak (dan prije seminara) ušla sam u Profil u 8 ujutro, znajući da u podrum ne idem. I tako stojim u prizemlju, okružena knjigama koje me uglavnom ne zanimaju i mislim si što ću, kad mi pogled privuče jedna knjiga čiji me sadržaj i dizajn uopće ne zanima (ni najmanje). Svejedno uzimam je u ruke i listam, a da uopće ne znam zašto. Na 68 strani nalazi se crtež koji je Mabel pokazala na predavanju, a na 96 str. piše: “U socijalnoj psihologiji fraza “hvala vam” stavlja nas u područje nečega što se zove zakon reciprociteta…” Zatečena, ne odlažem knjigu nego odlazim s njom do prve stolice sjedam i listam dalje.

Lior Suchard svjetski poznati mentalist piše o svojim nastupima koji se održavaju širom svijeta i u knjizi su uglavnom opisane njegove predstave. Dakle Lior može svašta, ali ono što je nevjerojatno je ono što on otkriva o svojoj vještini i sposobnostima. Npr. pred TV kamerama on bez greške pogađa koju će riječ voditeljica izdvojiti iz hrpetine novinskih članaka… unaprijed zna odgovore na pitanja iz publike… E sad top pitanje: da li je Lior predvidio budućnost ili je na neki način naveo publiku da odgovore ono što je on već zadao unaprijed kao odgovor? Ovo drugo je u 90% slučajeva. Znači ako vam kaže recite neku zemlju u kojoj niste nikad bili vi kažete baš onu zemlju koju je on odlučio unaprijed da ćete reći… Zastrašujuće, ustvari… jer mislimo da naše misli su samo naše misli, a ispada da baš i ne mora biti tako…. i evo nas opet kod Mabel, programa i hooponopona.

Naše misli nisu naše misli. Nisu naše, samo zato što se nama dešavaju. Ako nismo toga svjesni… misli nama manipuliraju i mi ustvari živimo u iluziji… ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Najteži ispit… i hooponopono

Posted by Admin in lskustva

0086Dvoumila sam se … da… ne… da… ne… ipak da! Jedan od mojih profesora… možete hopsati i hopsati, ali nema smeška na njegovom licu. Raspitala sam se malo o njemu obzirom da je novi…”informacije” su za “ubiti se” pre nego izaći na njegov ispit…

Prošlo predavanje pogledam… i šta zapazim! Psoriazu na obe njegove ruke, crvene dlanove i svaka 2 minuta češkanja koje iritira (pokušavao je to maksimalno da sakrije). Hopsala sam… evo mesečak dana ali sam se i trudila, kada god pomislim na taj “strašni” ispit, da svog profesora vidim sa  savršeno normalnim dlanovima.

Danas je došao nasmešen! I šta još! Svima je dao ocenu više! Moj kolega mu je rekao, profesore za vas su rekli da vam je nadimak “mrak”, a profesor mu je odgovorio, kolega rešio sam da promenim nadimak! :).

P.S. generacije pre naše još uvek kod njega polažu ispitne zaostatke, jedan od njih izlazi već peti put!! Ja ipak smem da primetim… na levoj ruci mu je nekakva rukavica, desna ruka izgleda puno bolje… vodim ga i dalje kroz hvala i vidim ga kao savršenog!

– Nataša Sekulović