Obožavam Profil megastore, tamo se osjećam kao doma, oduvijek (od kad su ga otvorili). Sviđa mi se prostor, energija u tom prostoru i volim biti okružena knjigama. Puno vremena sam provela tamo. Knjige koje tamo listam i koje me zanimaju vezane su ili za duhovnost ili za zdravlje. Ta vrsta literature je jedno vrijeme stajala u prizemlju, pa su je preselili na prvi kat, da bi je opet vratili u prizemlje. Zadnji put kad sam bila tamo primjetila sam da su je sad premjestili u podrumu. E, a podrum ne volim… to je jedino mjesto u Profilu koji ne volim i gdje se ne osjećam baš najbolje.

U petak (dan prije seminara) ušla sam u Profil u 8 ujutro, znajući da u podrum ne idem. I tako stojim u prizemlju, okružena knjigama koje me uglavnom ne zanimaju i mislim si što ću, kad mi pogled privuče jedna knjiga čiji me sadržaj i dizajn uopće ne zanima (ni najmanje). Svejedno uzimam je u ruke i listam, a da uopće ne znam zašto. Na 68 strani nalazi se crtež koji je Mabel pokazala na predavanju, a na 96 str. piše: “U socijalnoj psihologiji fraza “hvala vam” stavlja nas u područje nečega što se zove zakon reciprociteta…” Zatečena, ne odlažem knjigu nego odlazim s njom do prve stolice sjedam i listam dalje.

Lior Suchard svjetski poznati mentalist piše o svojim nastupima koji se održavaju širom svijeta i u knjizi su uglavnom opisane njegove predstave. Dakle Lior može svašta, ali ono što je nevjerojatno je ono što on otkriva o svojoj vještini i sposobnostima. Npr. pred TV kamerama on bez greške pogađa koju će riječ voditeljica izdvojiti iz hrpetine novinskih članaka… unaprijed zna odgovore na pitanja iz publike… E sad top pitanje: da li je Lior predvidio budućnost ili je na neki način naveo publiku da odgovore ono što je on već zadao unaprijed kao odgovor? Ovo drugo je u 90% slučajeva. Znači ako vam kaže recite neku zemlju u kojoj niste nikad bili vi kažete baš onu zemlju koju je on odlučio unaprijed da ćete reći… Zastrašujuće, ustvari… jer mislimo da naše misli su samo naše misli, a ispada da baš i ne mora biti tako…. i evo nas opet kod Mabel, programa i hooponopona.

Naše misli nisu naše misli. Nisu naše, samo zato što se nama dešavaju. Ako nismo toga svjesni… misli nama manipuliraju i mi ustvari živimo u iluziji… ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan