Jedini način da se zaista oslobodimo jest kroz opraštanje koje , uz mnoge druge stvari, otvara vrata napretku.
Opraštanje nam omogućava da zatvorimo jedna vrata kako bi mogli otvoriti druga – veća i bolja. To je kao vraćanje u nulu, a kad smo u nuli sve je moguće. U nuli smo ponovno djeca; fleksibilni i znatiželjni. Bez žaljenja, briga ili očekivanja.
U svojoj pjesmi Waka Waka, Shakira kaže: “Trebamo krenuti od nule kako bi dotaknuli nebo.”
Ako ste budni, ako znate tko ste zapravo, nećete imati problema oprostiti sebi i drugima. Lakše je nego što mislite. Ne trebate učiti to jer smo rođeni s tim znanjem, to je nešto prirodno unutar nas.
Nešto što je meni osobno jako pomoglo jest shvaćanje da ću, ako ne oprostim osobi za koju mislim da to nije zaslužila, povrijediti sebe, a ne tu osobu. I tada dođe trenutak kada moramo početi voljeti sebe dovoljno da odlučimo da si ne želimo više nanositi bol.
Primijetit ćete da je kod gotovo svih antičkih filozofa opraštanje prisutno kao jedno od ključeva preko kojeg možemo dosegnuti mir i sreću za kojima toliko žudimo.
U Ho’oponoponu, antičkoj havajskoj tehnici rješavanja problema koju ja prakticiram i podučavam više od dvanaest godina, ne trebate reći drugoj osobi da mu/joj opraštate. Umjesto toga, radite sa sjećanjima (programima) koji postoje unutar vas, sa mislima koje imate o toj osobi i/ili određenoj situaciji. Opraštanje je kod Ho’oponopona unutrašnji proces jer nema nikoga izvan nas. Ono što vidimo izvan nas su samo ljudi i situacije koje nas okružuju.
Nema nikoga vani tko će napraviti nešto za nas. Sve je u našim sjećanjima, našim programima, i jedino mi to možemo izbrisati. Svakog puta kada se takve situacije pojave, ja im kažem (mentalno kažem sama sebi): “Žao mi je, oprosti zbog onoga što je u meni, a što je stvorilo ovakvu situaciju.” Ja prihvaćam 100% odgovornosti i zbog toga se mogu osloboditi i vratiti se u nulu.
To je jednostavan i iznimno efektivan unutrašnji proces zbog toga što, ono što se izbriše iz nas, briše se i iz drugih,a posebno iz naše obitelji, rođaka i predaka. 90% naših problema dolazi od naših predaka.
Ništa što se događa nije povezano s onim što se događa u ovom trenutku. Sve je u sjećanjima. Ljudi u vašem životu dolaze vam dati još jednu šansu da si oprostite duboko u srcu i da se oslobodite.
Naravno, najvažnija stvar je da si oprostimo. U Ho’oponoponu nikada ne znamo s kakvim sjećanjima imamo posla. Kroz taj posao dajemo dopuštenje dijelu samoga sebe koji savršeno zna što smo mi spremni otpustiti i obrisati – trenutak za trenutkom. Svi imamo ograničene misli poput: “Ja to ne zaslužujem”, Ja nemam dovoljno dobro obrazovanje”, Rođen sam siromašan i takav ću i umrijeti”, misli kojih nismo ni svjesni, a koje nam stvaraju prepreke koje smo si postavili na našem putu. Iako su one na podsvjesnom nivou; one nas kontroliraju i odlučuju umjesto nas čitavo vrijeme.
Bol je neizbježna, ali patnja nije obvezna. Problem je problem sve dok ga mi tako nazivamo. U biti, problem nije problem. Pravi problem leži u tome kako reagiramo na određenu situaciju. Sve su situacije u našem životu blagoslov, iako tako ne izgledaju. Zahvalite se na svakoj od njih. Okrenite im drugi obraz, obraz ljubavi i oslobodite sami sebe.
– Prijevod: Magdalena Pulić
* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/
Dragi Bože,
Ho'oponopono Tehnika 