Životna trka

Svakog se jutra u Africi probudi jedna gazela.

Ona zna da danas mora trčati brže od bilo kojeg lava inače će je lav uloviti i pojesti.

Svakog se jutra u Africi probudi i jedan lav.

On zna da danas mora trčati brže od bilo koje gazele inače neće imati za hranu.

 

I na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, nije ni važno jesi li si lav ili gazela.

 

…kad svane zora izađi i trči!

 

Fascinirani slutnjom

Jednog ranog jutra, još prije svitanja, ribar je krenuo na rijeku. Hodajući obalom, osjeti nešto pod nogama, sagne se i ugleda vrećicu punu kamenčića. Podigne je i odloži svoju mrežu čekajući zoru da bi počeo svoj radni dan.
Lijeno izvadi jedan kamenčić iz vrećice i baci ga u rijeku.

Učini to još nekoliko puta i tako, jedan po jedan, baci u rijeku sve kamenčiće. Sunce je polako izlazilo i bivalo je sve svjetlije. U ribarovoj ruci bio je posljednji kamenčić i on se spremao i njega baciti u rijeku. No, pogledavši kamenčić u svjetlosti dana koji se budio, spazi da je to dragi kamen. Srce mu je skoro stalo kad ga je ugledao. Tek tada je spoznao što je učinio. Bio je u prilici svoj život proživjeti bogato, no u mraku i svom neznanju u rijeku je bacio sve što mu je bilo dano. Sve, osim tog jednog kamenčića koji mu je slučajno ostao. Da je kojim slučajem zora svanula nešto kasnije, ostao bi i bez tog posljednjeg kamenčića…

Na samom početku svi smo, bez razlike, fascinirani slutnjom da postoji i nešto drugo, nešto izvan ove “doline suza” i da je to drugo puno najsjajnijih obećanja. “Gutamo” sve što nam na tu temu dođe pod ruku, uživamo u novim otkrićima, darovima koje dobivamo, osjećajima koje nam to donosi. Mnogi su krenuli tim putem. I zastali. I vratili natrag. I odustali. Do daljnjega. Dok ne dođe njihovo vrijeme. Prije ili kasnije ta će se prva stepenica ponovno naći pred njima. Put do svjetla vodi kroz tamu i jedino u najdubljoj tami možemo uistinu pronaći i prepoznati svjetlo….

HVALA TI

– Gordana Balić

Poput cirkuskog slona

“Kada sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najviše sviđale životinje. Pozornost mi je posebno privlačio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža životinja. Tijekom predstave golema je životinja svašta izvodila novčićem, neuobičajena kombinacija veličine i snage…Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga , kolac je bio malen komadić drva jedva nekoliko centimetara u zemlji. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životnja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi lanca i pobjeći.
Tajna mi je i dalje bila nejasna.
Što ga onda drži ? Zašto ne pobjegne ?
Netko mi je od odraslih objasnio da je to zato jer je slon bio istreniran. Postavio sam pitanje : ‘Ako je istreniran, zašto su ga vezali? ‘Ne  sjećam se da sam dobio smislen odgovor.

Prije nekoliko godina sam otkrio, da je netko na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor :
Cirkuski slon ne bježi zato što je za sličan kolac vezan još od kada je bio malen.
Siguran sam da se malen slonić, trudio i mučio da se oslobodi, i unatoč svojim naporima nije u tome uspio, jer je kolac tada bio prečvrst za njega.
Zamislio sam ga kako je svakog dana pokušavao, i potom bi iscrpljen zaspao, sve dok jednog, za njegov život užasnog dana, nije prihvatio nemoć i prepustio se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu, ne bježi jer misli da ne može.
Najgore je što nikada više nije ozbiljno preispitao to sjećanje…
Nikada, nikad više nije pokušao iskušati svoju snagu…
Tako ti je to,… Svi smo mi pomalo poput cirkuskoga slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu. Živimo misleći da ‘ne možemo’ učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokušali i nismo uspjeli.Učinili smo tada isto što i slon i ta nam se poruka urezala u sjećanje: Ne mogu, ne mogu i nikada neću moći.
Odrasli smo noseći tu poruku koju smo si nametnuli i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi kolca.
Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo:
Ne mogu i nikad neću ni moći.
Jedini način da doznaš možeš li uspjeti jest da ponovno pokušaš, svim srcem… Svim srcem!”

Sensa o Ho’oponoponu

 

Povezani univerzalnom ljubavi

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10151213919501392&set=a.456102041391.256910.10272491391&type=1&theater

Tko sam ja?

“Tko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.”

“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”

“To su tata i mama.” – misli nevino dijete. “To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte. “To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam. “To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem. “To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše. “To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri. “To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi. “To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica. “Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek. “Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.

“Svatko misli,” – zaključi Starac – “ovisno o sebi šta je, i što nosi u sebi. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego bilo tko drugi…”

Dr.Hew Len – Ho’oponopono

Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet?

Mir počinje sa mnom
Dr.Hew Len naglašava da trebamo uvijek imati na umu staru izreku: “Mir počinje sa mnom.” Kaže, ako želimo mir na Zemlji, on mora započeti individualno u svakom od nas.
Dr.Len objašnjava da je u Ho’oponoponu riječ o traganju unutar nas za zaostacima, pogreškama i blokadama u našem podsvjesnom dijelu uma koji ih reproducira kao osude, padove i sve druge slične probleme.

Blokade su u nama
Dr.Hew Len ukazuje da je u Ho’oponoponu riječ o tome da kažemo Božanskom u sebi (Sebstvu): “Žao mi je, molim te oprosti mi zbog svega što se događa u meni, da imam ovakva iskustva svijeta!”

mk

Preuzimanje 100%tne odgovornosti
Dr.Len kaže da kada preuzmemo 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu, tada možemo prijeći na slijedeći korak i reći: “Žao mi je, i ne samo žao, nego i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni.”
Govoreći žao mi je i preuzimanjem 100%tne odgovornosti za naše živote, mi u suštini govorimo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran, problem je u meni i želio bih da pretvoriš svu tu memoriju, blokadu, zaostatke, negativnosti – u ništa!”
I kada Božanstvo to učini, pretvori blokadu i pogrešku u ništa, vračamo se u naše originalno stanje Nule ili jasnoće.
Dr.Len kaže da jedino kada posjedujemo jasnoću, Božanstvo nam može dati uvid, inspiraciju, štogod je savršeno za nas.

Dr.Len pažljivo prati sebe
On kaže da dokle god ima iskustvo svega što mu dođe u život, istovremeno započinje sa čišćenjem, jer zna da “Mir započinje s njim”.
Dr.Len ističe da je spreman biti 100% odgovoran za štogod iskusi u svom životu i naglašava da dok prolazi kroz iskustvo patnje i problema u svom životu, stalno se podsjeća da je izvor svega toga u njemu.

Dr.Len radi s Božanstvom trenutak za trenutkom
Dalje, dr.Len naglašava da terapeuti koji preuzmu 100% odgovornost za ono što vide u svojim klijentima, te uključe “volim Te” i “Žao mi je” kao dio svoje prakse sa pacijentima, osjećaju se manje zamorenim i daleko efektnijim jer “mir započinje sa mnom”.

Problem se odvija u nama
Dr.Len kaže ako prihvatimo 100% odgovornost za sve što nam se događa u životu, pomičemo našu percepcija prema unutra i to dovodi do promijene svijeta!
Moramo preuzeti 100% odgovornost za probleme unutar nas.
Mi stalno nastavljamo gledati izvan nas i tražimo kako ćemo riješiti svjetske probleme, ali to nije uspješno.

Rad na drugima nije naš posao
Dr.Len priča kako je bio školovan kao pedagog i nastojao pomoći hendikepiranima i djeci sa nedostatkom u razvoju od 1964. do 1982., ali dvadeset godina kasnije, naučio je da to nije njegov posao.
Promijenite način na koji gledate druge ljude.
Tada je shvatio da je njegov posao pomoći samom sebi otpuštanjem načina na koji je promatrao hendikepiranu djecu.
Shvatio je da kako mijenja ovu percepciju te djece – i oni se također mijenjanju (isto kao što je promijenio način promatranja mentalno bolesnih kriminalaca u Državnoj havajskoj bolnici)!
Dr.Len naglašava da je najvažnije prvo usmjeriti pogled na naš svijet i ako smo voljni to učiniti, naš utjecaj na cijeli Univerzum bit će ogroman!
Većina ljudi misli da je ovdje da bi pomagala drugima, nastavio je zatim, i donijeti mir u svijetu, ali oni su ovdje samo da bi donijeli mir sebi, jer donijevši mir u nama, mi donosimo mir svijetu.
Dr.Len kaže da jedina stvar koja radi je da pogledamo unutar nas samih i počistimo “gomilu” što se tamo nalazi. Istaknuo je da dok on ovo radi, primjećuje da se ljudi osjećaju bolje i sposobni su preuzeti odgovornost za sebe.

Shakespeare-ovi duboki uvidi
Prema dr.Lenu, osoba koja je imala doista duboke uvide u stanje ljudske vrste je bio William Shakespeare. Neprestano je naglašavao u svojim stihovima da patnja kroz koju prolazimo sada, je ista patnja koju smo iskusili i prije.

Promjena se mora prvo desiti u nama
Dr.Len kaže da kada promatramo patnju na osuđujući način to znači da je ona već u nama! Ali, ako je otpustimo i prakticiramo Ho’oponopono čišćenje govoreći:” Žao mi je zbog svega što se događa u meni da doživljavam patnju na određen način” – tek tada patnja će se promijeniti! Ali, ova se promjena prvo mora dogoditi u nama!

Neprekidno Ho’oponopono čišćenje
Dr.Len govori da čišćenje memorije iz naše podsvijesti zahtijeva konstantnu praksu Ho’oponopona, trenutak po trenutak.

Doživite ljude onakvim kako ih je Bog stvorio
Mi nikada nemamo iskustvo stvari ispravno, nego doživljavamo naše reakcije na njih. Dr.Len zna da kada sreće ljude, ne doživljuje ih na način kako ih je Bog kreirao, stoga on neprestano čisti govoreći Božanstvu: “Žao mi je zbog svega što se događa u meni što me sprječava da imam iskustvo ljudi kako si ih Ti stvorio”.
Čineći ovo, on traži od Božanstva da mu pomogne da odustane od onog što je u njemu, onog što ga tjera da reagira na ljude i ne vidi ih kao što istinski jesu: Božanska bića.
Dr.Len kaže da, jednom kada otpustimo diktaturu sjećanja što vlada nad nama prakticirajući Ho’oponopono čišćenje, memorija se prestane vrtjeti u pozadini, i to ne samo ona koju smo primijetili da se odvija, nego i sve druge što se simultano reproduciraju, a da ih nismo svjesni!
Kada prakticiramo Ho’oponopono, mi zapravo pitamo Božanstvo da ukloni negativnosti iz naše Duše i podsvjesnog uma, kako bi mogli vidjeti ljude u njihovu savršenstvu, upravo kao što ih je Bog kreirao. I ako ih na taj način promatramo, tako će i oni gledati na nas.
Dr.Len je nastavio da ako želimo vidjeti ljude oslobođene problema u njihovim životima, tada se mi moramo osloboditi prvi! Ho’oponopono nije ništa drugo nego rad na sebi i traganje za podacima u našoj osobnoj podsvijesti koji nam čine poteškoće i koje treba ukloniti.

Ljutnja je odigravanje sjećanja
Kada se ljudi naljute, nije riječ o osobi koja se ljuti, nego sjećanju u toj osobi što reproducira ljutnju! Ako smo upoznati s ovim i imamo stalno to na umu, možemo promijeniti te podatke.
Kod Ho’oponopona nije riječ o mijenjanju druge osobe, jer je ona već savršena! Međutim, ono što je nesavršeno su podaci i trebamo pitati Božanstvo da ih poništi u nulu.

100%tna odgovornost za sve što doživljavamo
Dr.Len kaže da kada prakticiramo Ho’oponopono, vrlo jasno kažemo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran za sva moja iskustva u životu i doživljujem patnju obliku osuđivanja. Nešto se događa u meni (neki podatak ili sjećanje) i to nešto diktira takvo iskustvo. Želim biti 100% odgovoran za to, žao mi je zbog toga.”
Dr.Len je zatim nastavio da svjesni um ne preuzima odgovornost, nego pribjegava krivnji.

Brisanje sjećanja što se odigravaju u podsvjesnom umu
Mi ljudi, nastavio je dr.Len, imamo gomilu stvari koje se događaju i ne možemo utjecati na njih zbog memorije koja se odvija u našem podsvjesnom umu. Ove blokade nas sprječavaju da iskusimo Božanstvo.
Ho’oponopono je praksa pomoću koje brišemo tu memoriju što nas ometa da živimo potpuno i istinski, te nam omogućuje oslobođenje od straha zbog načina na koji živimo. Pomoću nje radimo na svemu što se događa u nama što se nataložilo s generacije na generaciju i što nas sprječava da dođemo do mjesta gdje možemo iskusiti Božanstvo.

Izbjegavaj pokušati shvatiti što se događa
Dr.Len kaže da se putem Ho’oponopona postiže odustajanje od stvari koje nas drže sputanim, te da mi uopće nemamo ideju koje su to stvari! Iz tog razloga se on uopće ne trudi razumjeti što se sve događa u njegovom životu, međutim, cijelo vrijeme vrši Ho’oponopono čišćenje!
Dr.Len ističe da je primijetio kako su ljudi sposobniji rješavati svoje probleme dok on radi čišćenje sebe, a često mu kažu da bi htjeli i sami naučiti Ho’oponopono.

Tko smo mi?
Mi smo sami sebi guru, terapeut ili iscjelitelj, kaže dr.Hew Len i da bismo to postali, sve što trebamo učiniti jest odgovoriti na par jednostavnih pitanja, od kojih je najvažniji: “Tko sam ja?”
Ovo je najvažnije pitanje od trenutka Stvaranja, no nažalost većina ljudi ne zna tko je!
Ako bismo znali tko smo, odmah bi shvatili da trebamo preuzeti 100%tnu odgovornost za svako iskustvo što ga imamo u životu! Ipak, ne možemo kriviti ljude što to ne znaju!

U čemu je problem?
Druga stvar koju trebamo znati, prema dr.Lenu, je: “U čemu je problem i gdje je taj problem?”
Dr.Len kaže da su svi naši problemi rezultat sjećanja koja se neprestano reproduciraju u našim podsvjesnim umovima, no on se konkretno uopće ne bavi problemima! Mi smo svi Božja djeca, Njegova savršena kopija. Naše prirodno stanje je praznina i čistoća, te je naš posao vratiti se u to originalno stanje bivanja čistim, praznim i beskonačnim.
Ho’oponopono je o brisanju i čišćenju sata u našem podsvjesnom umu kako bi se mogli vratiti na Nulu/jasnoću i jedino što može proizići iz te jasnoće jest Božanska inspiracija.

Biti čist i beskrajan
Dr.Len kaže da on svakog dana radi na otpuštanju blokada u svom životu koje ga sprječavaju da bude jedan sa Božanskim – što znači biti čist i beskrajan!
On prakticira Ho’oponopono kako bi bio čist i sposoban kretati se kroz život bez teškoća, ljutnje, krivnje ili problema.

Krivnja ne funkcionira
Dr.Hew Len kaže da krivnja i pitanja “Kako to?” ne rade u terapiji, u okruženju obitelji ili političkoj vlasti, međutim kada se vratimo na Nulu, tada Božanstvo može utisnuti u naše umove štogod je savršeno za nas u tom trenutku.
Dr.Len također naglašava da on osobno preuzima 100% odgovornost za sve što doživljava kao problem u svijetu, zato jer zna da je svijet u njemu, te kako se on mijenja preuzimanjem potpune odgovornosti istovremeno govoreći: “Žao mi je”, svijet se jednako mijenja!

Ho’oponopono čišćenje trenutak za trenutkom
Dr.Len kaže da on učestalo pije plavu solarnu vodu, jer je to još jedna od metoda čišćenja.
Od trenutka kad ujutro ustane iz kreveta, pa sve dok navečer ne ode na počinak, dr.Len ne prestaje
sa čišćenjem, jer je svjestan da brisanje sjećanja zahtjeva sustavno Ho’oponopono čišćenje. On kaže da ako prestanemo čistiti, odlazimo u kaos zajedno sa ostatkom svijeta.

Čišćenje nad imenima ljudi
Dr.Len ističe da radi sa imenima ljudi koji se bilježe za vikend seminare, prije nego li uđe u prostoriju. Ovo čini iz razloga jer nastoji smanjiti količinu “nagomilanih stvari” (sjećanja i podataka u svojoj podsvijesti). Ako ovo ne bi činio, cijela učionica bi doslovno doživjela raspad sistema i zapela u intelektualnom razmišljanju, zato jer se nije pripremio za njih.
Dr.Len uvijek prakticira Ho’oponopono čišćenje – prije, za vrijeme i poslije svega što učini! Božanstvo zna njegovu povezanost s ljudima koje još uvijek nije sreo i za sva sjećanja koja dr.Len dijeli s njima, kao i koja su važna da ih dr.Len otpusti.

Razgovor sa Izvorom, Onim tko sve zna
Dr.Len kaže da je Ho’oponopono razgovor sa Božanstvom koji zna sve i da on zapravo u tom procesu čini razmjenu sa Njim, jer ne zna što je to u njemu da provocira druge ljude. Stoga dr.Len promatra Božansko u sebi koji je Izvor koji zna sve, zato jer on, dr.Len, ne zna ništa!
Dr.Len govori da u nama postoji dio koji se zove Božanski Stvoritelj i da taj Izvor vrlo dobro zna što se događa. Iz toga razloga šaljemo apel, kako bi Izvor u nama otpustio podatke i informacije u našem podsvjesnom umu.
Intelekt ne može zaustaviti reprodukciju negativnih sjećanja
Dr.Len naglašava da naš intelekt nije u stanju zaustaviti negativna sjećanja u našem podsvjesnom umu zato jer to nije njegova funkcija. Intelekt, prema dr.Lenu, ima zadatak da učini odabir hoćemo li preuzeti 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu ili ne, te da bi on osobno želio biti 100% odgovoran za sve što je u njemu što provocira druge ljude.

Sjećanja donose odluke za nas
Dr.Len naglašava da danas postoji dovoljan broj istraživanja koji dokazuju da u svakoj sekundi 11 miliona jedinica podataka je u prometu, ali da je naš svjesni um tek 15 jedinica svjestan (Tor Norretranders – the User Illusion)!
Dr.Len kaže da je znanstveno dokazano da naš svjesni um ne donosi odluke za nas, umjesto njega to čine naša sjećanja. Iz sjećanja proizlaze naše osude, ljutnje i srdžba – i odluke u skladu s tim, a svjesni um nema utjecaja na to!

Dozvoliti Izvoru da odlučuje za nas
Dr.Len kaže kako želi da Izvor donosi odluke! Mi ne možemo služiti dva gospodara, da sjećanje i Božanstvo donose odluke istovremeno. Ako želimo da Božanstvo donosi odluke za nas, potrebno je obustaviti odvijanje memorije u našim podsvjesnim umovima.

Svatko je savršen
Dr.Len ističe da smo svi mi savršeni, ali nesavršenost su podaci u našim podsvjesnim umovima i to je ono na čemu trebamo raditi.
Svijet je unutar nas i mijenjajući svijet u nama, mijenjamo sve ostalo!

Dirigent i orkestar
Dr.Len je upotrijebio analogiju sa dirigentom i orkestrom kako bi pojasnio Ho’oponopono čišćenje: Orkestar se uvijek uštimava prije početka koncerta i to je ono što Ho’oponopono čišćenje radi! U tom procesu se mi uštimavamo, pa se i svi ostali uštimavaju zajedno sa nama! Ali, ako smo izvan note, neuštimani, nastaje pakao, osjećamo bol. Kako mijenjamo podatke u nama koje dijelima sa drugim ljudima, brišemo ih iz nas, ali i iz njih, također.

Dr.Len je zaključio pitanjem: “Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet?”

Mooji i HVALA

 

 

https://www.youtube.com/watch?list=PL00E54A9D78371C05&v=5jHtlXGiXlI&feature=player_embedded

“Reći ću ti najbolju mantru koju svako biće može reći….tvoja mantra je HVALA, samo govori HVALA. ne objašnjavaj, ne žali se, samo govori HVALA, baš ovako. I gledaj što će se desiti…”