Ego voli dramu… voli da pati, tuguje, jauče,… pa onda sam sebe spašava: vježbama disanja, meditaciom, čišćenjem… Egu se ne sviđa kad se ništa ne dešava… kad je mir i tišina, jer njega tamo nema… Egu se sviđa ho’oponppono jer mu daje moć… treba samo ponavljati 2 izjave… to je lako, ali dosadno… kako ću uživati u onome što mi se dešava ako stalno moram ponavljati jedno te isto… ho’oponopono kaže ponavljaj i dalje… e, sad je ego u panici – osjeća se ugroženim i misli: a ja? – gdje sam tu ja?… Ego je kao razmaženo derište… kad smo toga svjesni lakše nam je živjeti s njim… Razmaženom derištu nećete dozvoliti da radi što hoće, naučit ćemo ga ho’oponopono i reći mu da ponavlja i da nema druge… Najveće psihičke probleme imaju ljudi kojima u djetinjstvu nisu bile postavljene granice… oni nemaju osjećaj slobode nego su duboko isfrusrirani i izgubljeni. Ego je sredstvo i to mu je namjena…pa ga tako trebamo i koristiti…♥

– Daniela Pal Bučan