Uzmimo čovjeka koji se uputio na duhovno putovanje i koji je odlučio provoditi moralne vrijednosti pravednost, smirenost, umjerenost…
Dogodilo se da s njim radi tajnica koju ne može podnijeti; njihove se kemije ne slažu. Donio je svakovrsne odluke da voli tu osobu. Ništa nije pomoglo. Na kraju, odlučio je oprostiti svima sve što se dogodilo u prošlosti i nikad se više neće naljutiti.
Prvog dana pošto se vratio na posao, ušao je u ured s novodonesenom odlukom i otkrio da je tajnica napravila nekoliko nevjerojatnih gluposti… I ne samo to… za vrijeme pauze nestala je na nekoliko sati ostavljajući ga da se nosi sa svim telefonskim pozivima i razgovorima. Zatim se vratila, upala u ured govoreći kako je srela bivšeg dečka i da treba ići s njim preko vikenda na obalu, pa ga moli da obavi njezin dio posla… bez zahvale izašla je van iz ureda.
Sa svakim udarom, uvrijeđeni se čovjek odupirao rastućim osjećajima ljutnje.
Mozak i živčani sustav, nalik su kompjuteru. Mnogi će suvremeni kompjuteri, na naredbu za brisanje programa, pitati : “Želite li zaista izbrisati ovaj program?”… Zbog njegovih dobrih odluka, biokompjuter tog čovjeka ispisao je slično pitanje: “Jesi li siguran da doista želiš taj program ljutnje?” Kao odgovor na svaki neugodni događaj tijekom dana, on uzvraća: “Ne, ne želim taj program”.
Ovog puta njegov odgovor je gotovo vrisak: “Da, daj mi cjeli program!” Crvena svjetla počinju bljeskati. Kompjuter počinje istiskivati ispis. Vani istječe sve ono neprilično što je ikad propatio zbog te žene. Zatim se pojavljuju svi neugodni ljudi koje je ikada sreo, svi događaji koji su ga ikada uzrujali, sva njegova ljutnja i osvetoljubivi osjećaji prema bilo kome, svi programi tako da upućuju jedni na druge, uz pomno smišljene komentare zabilježene u njegovoj bazi podataka. Kako je njegova ljutnja prerasla u bijes, pojavila se misao -zašto netko ne spali tu ženu? Taj je komentar promaknuo njegov bijes u gnjev. Sljedeći komentar je bio -zašto Bog munjom ne sprži tu ženu!? On je gnjev raspalio u jarost. Preuzelo ga je stanje privremene bezumnosti te je završio: “Ne, ne! Dajte mi da je zadavim golim rukama!”
Ujutro se budi sa glavoboljom i osjećajem totalnog poraza. U očaju uzdiše: “O, Bože, što je krenulo pogrešno?”
Ho'oponopono Tehnika 