…Nastavak:
Dakako, iskustvo tog čovjeka paradigma je svačijeg iskustva na duhovnom putovanju, svakoga onoga tko je na putovanju dostatno dugo da se proces razvije. Kad god je neki emocionalni program osujećen, smjesta iskusimo spontanu emocionalnu reakciju. Dogodi li se nešto što potkopava našu potrebu za određenim simbolom sigurnosti, odmah se pojavljuje osjećaj žalosti ili ljutnje. Kad primjerice, stignemo na posao i poslodavac nam kaže da se drugi radnici žale na nas, te nas uputi da potražimo drugi posao, neposredna reakcija može biti osjećaj povrijeđenosti. Neodgodivo se pojavljuje komentar: Tko mi je to učinio? ili Kako će to izgledati u mojoj poslovnoj biografiji? Nakon jedne ili dvije obrambene misli poput tih, osjećaji ubrzano počinju vriti…
Bilo koja uznemirujuća emocija upozorava nas da je možda osujećen neki emocionalni program. Uzrok može biti nečije loše vladanje ili neugodan događaj.
Da bismo stalno bili sretni, nitko se ne treba promijeniti osim nas samih.
Navedeni prikaz je odličan primjer onoga što nam se svakodnevno dešava i sa čime se suočavamo u vlastitom svemiru. Jasno je da se radi o programima, zapisima koji se nalaze u našoj memoriji… Što onda možemo napraviti da ne bismo svakodnevno upadali u neugodna stanja poput ovoga iz početka priče. Ako obratimo pozornost na bolne emocije, osjetimo ih i imenujmo … osjećam krivnju, ljutnju… prihvaćamo ih (preuzimamo odgovornost)… jer “korjenito iscjeljenje proizlazi iz prihvaćanja situacije, jer je u njoj na neki način prisutan Bog”.
Ho'oponopono Tehnika 