Jedno od čestih pitanja koja nas mogu mučiti su i dileme oko sudbine Ega…

Znamo da je Ego nešto sa čim smo se poistovjetili… i kad ga uklonimo, ono što ostane smo ustvari pravi mi… E sad, sama izjava da nešto što smatramo djelom nas treba ukloniti može stvoriti jednu vrstu stresa u nama… U stvari, nije nam baš jasno kojeg djela sebe se trebamo odreći i kako…

Ako su sve programi – i ono dobro i ono loše, pa što nam onda ostane od onoga što smo smatrali svojim životom? Gdje da smjestimo sve one uspomene zbog kojih se isplatilo živjeti? Um je aparatura kojom se sebstvo (ono što mi stvarno jesmo) služi… E sad, znamo da je sve energija i da energija posjeduje svijest (i zato kažemo da ustvari i ne postoji ništa osim Boga ) i da je ta svijest prisutna u svemu… što znači (znam da zvuči ludo), mi koji smo svijest možemo biti i tu i tamo…

Ako je svijest bazirana u umu onda ona kaže: Ja sam Um (i tako se i ponaša)… a ako je svijest bazirana na samoj sebi… jasno joj je da je ona SVE, jer doživljava sebe u svemu (što je istina)… Eto to se nama desilo… naša svijest (koja je u osnovi SVE) se poistovjetila s jednim djelom i sad je toliko fokusirana na taj dio da ne vidi ostatak. Da skratim, nikoga ne ubijamo, pa ni ego… Mi se samo fino uštimavamo …

Jer šteta je ako ste pijanista i svira vam se da koristite samo tri note… Hooponopono nam pomaže da otpustimo ta kruta uvjerenja da posjedujemo samo tri tipke…♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan