Pismo Unutrašnjem djetetu

sOh mili moj plavi anđele, toliko smo toga prošle na ovom putu, i osjećam da ti na kraju dugujem jos ove riječi…
Kada sam te prije dvije godine pronašla uplakanu i zgrčenu od bola, srce mi je prepuklo, jer sam vidjela koliko sam te povrijedila, zanemarila i kritikovala…
Bila si i tada anđeo, ali musav, uplašen i nevoljen.
Mila, kako mi je žao sto sam ti to uradila.

Sad, nakon dvije godine, znam da si ti najbitnije biće koje postoji u mom univerzumu i ništa na ovom svijetu nije vrijedno kao tvoj osmijeh i tvoje razigrane ruke.
Bila si hrabra ove dvije godine, učila si sve ispočetka, trudila se da mi pomogneš, da sve što je pogrešno ispravimo, bila si mi najbolji prijatelj, jedini i najvjerniji… hrabro si izdržala sve boli koje smo ponovo prošle zajedno, jer smo morale da ih očistimo i pustimo iz tvog srca…

Mila moja, žao mi je što sam toliko puta morala da natjeram tvoje malo srce da se grči, da bi se oslobodilo bola..
Ali nisi odustajala i to je jedino dobro koje si tad znala.

Sada kad smo na kraju puta, sada kad smo ozdravile to tvoje malo srce, dugujem da ti kažem sve ovo.
Ti si najnježnije i najhrabrije biće koje znam.
Tako mala, ali odvažna i odlučna, bez predaje si radila, a bilo je momenata kada nismo znale ima li kraja…
Mili anđele moj, koliko sam sada sretna kad te vidim kako voliš sebe, kako se raduješ životu i kako si naučila koliko vrijediš…
Znam da ćemo samo nas dvije pamtiti ovaj teški put koji smo prešle i da će to ostati kao najjača spona medju nama, da nikad više ne napustimo jedna drugu…

Dugo si patila, ali odmah si mi pružila priliku da mi oprostiš… toliko bolnih situacija ponovo si prosla i od umornog i ranjenog andjela nasla si put do prekrasne djevojcice..nikada vise necu unijeti strah blizu tvog srca…
Dvije godine su prosle mila. Dvije godine smo hrabro koracale ovom stazom, same, da nadjemo svjetlo koje sam ti davno uzela.
Koliko sam samo ponosna na tebe sto nisi odustala , sto si bezbroj noci zaspala uplasena i sa bolom, a vec sledeceg jutra si bila spremna za nove bitke.
Kad bi samo mogla da osjetis koliko sam ponosna na tebe i koliko te volim. Bila si ranjena, i zgazena, uplasena od svega i od svih, bez ljubavi milosti i radosti u svom srcu… A sad kad pogledam tvoje lice i njegov sjaj, znam da put nije bio uzaludan.

Hvala ti, sto nisi odustala.
Hvala ti, sto si vjerovala, da je moguce.
Hvala ti sto si mi oprostila.
Hvala ti sto si iz dana u dan vodila bitku za ljubav i sto si kao mali vojnik bila hrabra da pogledas svim strahovima u oci…
Sad znam da si ti moj jedini heroj, moj najboji prijatelj, moja druga polovina.
Grlim te do beskraja i zauvijek cu cuvati taj sjaj koji si pronasla…

Donijela si nadu, tamo gdje je bilo beznadje.
Donijela si ljubav u svaki kutak u kome je boravio strah.
Pronasla si vjeru, duboko ispod sumnje.
Istisnula sav jad i bol iz svog srca..

O mila moja, uz sve to si imala snage da volis i druge usput. Koliko si porasla velika u ove 2 godine.
Postala si junak moje bajke,onaj junak koji je pobjedio sve zmajeve da dodje do princeze i pokazala mi da bajke postoje…
Mila moja, koliko sam srecna sto si od nevoljenog bica postala LJUBAV.
Hvala ti za bitke, koje si vodila umjesto mene.
Hvala ti za teret, koji si nosila umjesto mene, jer je meni bio tezak.
Sada si sjaj.
Sada se igras.
Sada si voljena.
Sada znas da vrijedis.
Sada znas da zasluzujes sve sto zelis.
Sada znas da si bozije djete.
Sada znas da sijas istim sjajem kao i svi.

Mila, koliko volim sjaj u tvojim ocima, vjeru u tvojim rukama. Koliko volim moc koju si stekla.
Od uplasenog i ranjenog bica postala si uzor, primjer, nada, ohrabrenje i podstrek svim drug zalutalim andjelima. A nisam imala nista drugo da ti dam osim ljubavi, nicim drugim nisam mogla da te lijecim…. Hvala ti.
Sreca koja te sada ceka, je nagrada za hrabrost, i trud. Nemoj da je se uplasis, svaki pedalj te srece je zasluzen, radujoj joj se to je tvoje djelo.
Prigrli je slobodno,
vjeruj joj,
tvoja je….

Bila si hrabra posebno za jednu stvar.
Zagrlila si ponovo djecaka, koji te je ranio, koji ti je nekad donio bol… pustila si ga opet u svoj zivot, o mila malo je onih koji mogu to. Hvala ti za hrabrost, da ga zagrlis opet, da mu pruzis ruku, da mu vjerujes, da mu ponovo otvoris svoje srce…Bog cije si djete, mora biti ponosan na tebe, na tvoju dobijenu bitku, u kojoj nisi imala drugog oruzja umjesto ljubavi…
Mila kakav si podvig napravila..
Kako da se ne divim tome!?
U ovom svijetu kukavica, kako da ti se ne divim kad si se izborila za ljubav, ljubavlju.
Dosle smo do kraja ovog puta.
Dosle smo do kraja duge.
Dosle smo do tvog cupa sa zlatom..

Ostao ti je jos samo jedan korak, napravi ga hrabro….
Tvoj je cijeli svijet, sada kada imas ljubav, vjeru i radost u srcu.
Ucini hrabro taj korak i uzmi svoju nagradu, uzmi svoje blago i znaj da ti pripada.
Prigrli ga bez straha, onako kako smo naucile i vjeruj, vjeruj do kraja ovog svijeta da ti do srzi pripada….
VOLIM TE I HVALA!!!!

– Nevena Ristić

 

 

 

 

 

 

Oglasi

3 responses

  1. Stvarno se borilo do kraja. Mislim da još uvek radi nešto. Važno da je tu. Izvini što sam radio suprotno od onoga na šta sam bio upućen. Molim te oprosti mi. Naravno da te vollim i hvala ti. Ne mogu ništa ispraviti niti ublažiti. Bilo je prilika, ali te nisam slušao. Oprosti što sam se oglušio o tebe. Izgleda da su podaci bili jači, jer kako inače da objasnim ovo padanje. Osećam se kao najveći krivac iako znam da se radi o odgovornosti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s