Švercam se tako u autobusu u Splitu prije par dana, i čim sam ušao – kontrola! 😦
Kad ih vidim odmah izlazim, ali ovaj put su bili prebrzi pa bus nije ni uspio doći do stanice. I mislim se kako će sada opet gnjaviti za kartu, novce, dokumente, bla bla bla… a meni se žuri!
“A da ih se riješim hopsanjem?”, kažem sebi pa odmah pomislim, “to nije pošteno.” Znao sam da neće upaliti, ali nasmijem se samome sebi pa ipak odlučim pokušati …

Smijući se samom sebi i cijeloj situaciji kažem: “Hvala, volim te” tik pred dolazak kontrolora do mene. Bio sam naslonjen leđima na prozor, nalaktio se na horizontalne rukohvate, gledam kroz prozor kao da ih ne primjećujem, i pjevušim. Ali baš sam se bio raširio te zauzeo mjesta za 2 osobe! 🙂

Kontrolor pita kartu osobu s moje lijeve strane, potom s desne, onda pogleda kroz mene… i prođe kao da me nije ni vidio!

Na sljedećoj stanici sam ipak izišao smijući se cijelo vrijeme… 🙂

– Autor, iz razumljivih razloga, želi ostati anoniman 😉