Dragi svi,
samo da vam ispričam moju priču o Ho oponopono na djelu.
Nije neka priča al veseli.
Jučer i danas sam morala u Zg na neki seminar vezan uz posao.
Početak je bio ujutro baš u ulazak u gužvu a završetak u izlasku sa popodnevnom gužvom, pa se ti snađi kako znaš.
Izbjegavam gužve jer moji osjećaji tada baš nisu idealni.

Naravno da sam prije spavanja ponavljala VOLIM TE, HVALA TI, kao i svaku noć ali ovaj put sam malo pojačala 🙂

Ujutro krenem za Zagreb i cijelim putem ponavljam HVALA TI, VOLIM TE.

Ulazak na rotor je bio bez zastoja. Iznenađenje je bilo neopisivo, i opet ja HVALA TI, VOLIM TE, jer sam još morala naći parking u krugu zgrade u kojoj je bilo predavanje, da ne pješaćim predugo.

I opet iznenađenje. Čeka me mjesto,…… baš za mene 🙂

Sa predavanja se vraćam kući i ja opet HVALA TI, VOLIM TE.

I opet …..nema gužve……♥ ♥ ♥ ja sretna i presretna stgnem doma.

Mislim si sinoć: ovo je prošlo dobro, a kako će biti sutra?
HVALA TI VOLIM TE ♥ ♥ ♥

Danas se ponovio isti scenario, ali …… plus dodatak ♥ s moje strane.
Opet bez gužve.

Nakon predavanja smo svi skupa otišli na ručak i kolegice su pčele pričati o problemima sa ovim, sa onim, sa šefovima itd. Kako ja ne mogu dugo šutjeti rekla sam im, uz ostalo i o HVALA TI, VOLIM TE.
Bile su oduševljene, ali pomalo zbunjene…… naša struka i ovo im baš nekako nije sjelo.
Al hoće ♥ ♥ ♥

Seminar je započeo sa HVALA TI, VOLIM TE i završio s HVALA TI, VOLIM TE, ali ovaj zadnji dio su čuli svi.

Sve vas volim, HVALA VAM, VOLIM VAS ♥ ♥ ♥

Branka Plevnik – Krivokuća