Oduvijek mi je stran bilo koji oblik nasilja.Taj osjećaj se još pojačao kad sam bila trudna-svaki oblik života mi je posto svet; nisam mogla niti zamisliti da ubijem recimo komarca ili stanem na mrava. Filmovi su mi postali nepotrebni sadržaji prepuni drame i nasilja, pa sam ih tako prestala gledati (osim nekih dječjih koje sam “morala” gledati s Gitom i koji su po sadržaju bili prihvatljivi, jer ni ona ne želi gledati ništa što sadrži bilo kakvo nasilje). Tako sam u zadnjih 9 godina pogledala u cijelosti jedno 3 filma (pet najviše). TV uopće ne palim, a ono što gledam su uglavnom dokumentarci na netu, i to sa strogo odabranom tematikom-duhovnost ili zdravlje.
Sinoć je bio neki akcijski triler na jednom od programa i ni sama ne znam iz kojeg razloga odlučila sam malo pogledati. U filmu su se izmjenjivale najrazličitije akcijske scene prepune drame (pucnjava na sve strane…) i na moje iznenađenje ja sam se osjećala potpuno isto kao da taj film ne gledam. I dalje sam osjećala mir, “volim te” je ozvanjalo u svakom trenutku… i nekako sve je i dalje bilo dobro -kao da to što gledam nema baš nikakve veze sa mnom. Veliko olakšanje i potvrda da Sve što se stvarno dešava je u meni.
U filmu mi čak nije smetala ni buka, mogu čak reći da sam uživala u prekrasnim scenama Venecije; divila sam se kadrovima prepunih boja (Venecija je luda u bojama)… Iako sam znala o čemu se radi u filmu, pažnja mi je bila usmjerena na slike kadrova, a ne na sadržaj filma. Sve zajedno sam odgledala 15 minuta filma i onda sam otišla spavati.
Osjećala sam mir prije gledanja filma, za vrijeme gledanja i nakon toga…što znači da film nije uspio poremetiti moj mir. Vjerujem da je tako i sa svime ostalim – da se u jednom trenutku se iz tog Mira više ne izlazi, da on postaje konstanta za sve i u svim situacijama. Mir je naše prirodno stanje i tu je uvijek – bez obzira što ga možda trenutno ne doživljavamo. Vanjski svijet je samo pokazatelj koliko smo trenutno “udaljeni” od tog Mira i koji nas sve sadržaji (programi) dijele…
Volim te – briše programe, briše i udaljenosti…Volim te je ustvari šapat Ljubavi koji nas “vraća” natrag k sebi, a Mir je mjesto gdje ta Ljubav boravi. ♥ ♥ ♥
– Dani Ella
draga Daniela, hvala za ovaj post. potaknuta njime, moram podijeliti da je mir bez obzira na vanjska događanja, sve više prisutan i u mojoj nutrini. naravno, nije uvijek i u svakoj situaciji, jer još ima situacija koje me ‘dirnu u žicu’, ali odmah čistim. međutim, vidim po nekim trenutcima kada se dogode stvari zbog kojih bih se inače nervirala i grizla, a koje me sada uopće ne uzdrmavaju, da hvala ti, volim te, čaša vode i drugi alati, djeluju sa svih strana. čak u toj mjeri da neki od najvećih strahova koje imam nakon ciljanog čišćenja jednostavno nestaju.
hvala, hvala, hvala 🙂
Imam problem sa fobijama….da li nekozna nacin resavanja istih ? Unapred Hvala
Draga Vesna, kako je ovo hooponopono blog – ja ti mogu reći da čistiš 🙂
Iz osobnog iskustva – riješila sam napade panike…
Ako čistiš (hopsaš), to znači preuzimanje 100% odgovornosti, stalno čišćenje, i sve to bez očekivanja 🙂
Sretno! 🙂