Malo lake filozofije Ho-a za prizemljenje tijekom vikenda….

Zbog pomanjkanja onog direktnog kontakta sa svemirom, koje žene imaju po prirodi, nama muškarcima treba barem malo filozofije ne bi li bili u stanju da improviziramo kakve-takve ljestve i popnemo se na viši kat, u „viši razred“ i tako spriječimo rutinsko „padanje godine“ koje se ponavlja već milenijima. Postao sam prije dva tjedna jednu definiciju Ho-a koja je došla s „downloadom“, ne stigavši ispisati dodatna objašnjenja za nju koja su je pratila. Stjecajem okolnosti je mapa sa zapisima downloada doslovno „nestala“ i na sreću se opet pojavila jučer, u pravo vrijeme. Činim to sada, jer je bolje učiniti ikad nego nikad!

Definicija je glasila: Ho`oponopono je disciplina dekonstrukcije mahnizma borbe. Ali što to znači? Ženama najvjerojatnije ništa, jer to „znaju“ cijelim svojim bićem. Ali meni (i ostalim muškarcima) taj goli kostur bez mišića i ostalog tkiva ne znači puno u pragmatičnom smislu. Što je borba, kao genetski program koji trebamo izbrisati?

Borba je prvenstveno suprostavljanje, davanje suda, odvajanje, pozicioniranje u odnosu na nešto drugo. To se ne čini kao neki prijestup, ali kad pogledamo u dubinu, u samu srž, borba je neprihvaćanje. Postavivši to u kontekst (moje) definicije ljubavi kao bezuvjetnog prihvaćanja, sve postaje jednostavno i shvatljivo.

Misli i njima rezultirajuće emocije su također borba, jer misao podrazumijeva interpretacijski sistem sa svojim sistemom vrijednosti. Misao osuđuje, polarizira, vrednuje i tako automatski uključuje sistem samovažnosti. Na samom kraju misao kao instinkt borbe implicira siromaštvo. Borimo se da bi nešto dobili što nemamo. Pogledavši u cijelosti cijeli princip „misaone borbe“, razumski zaključujem da se on bazira na iluziji, tj. da nema osnove – potvrde u prirodi kao energetskom svijetu i da je stoga neka vrsta lukave prijevare.

Na drugoj strani nalazimo princip mira, prihvaćanja (ljubavi), unutrašnje tišine i bogatstva kao nečeg što ima energetsko uporište u prirodi i prema tome je istinito.

Htio bi se još kratko osvrnuti na „mit o kreaciji“ (geneza), pošto on na podsvjesnom nivou moćno upravlja našim životima. Što znači kušanje legendarne jabuke s „Drva znanja“ (da`ath) umjesto s Drva života? Po meni je to odluka ulaska u svijet interpretacije okoline, razlikovanja i odvajanja, koji nas automatski postavlja iznad – ispod nečega. Ako je jabuka slatka, osjećamo se dobro jer smo sami sebi dali potvrdu da smo bolji od nečega drugoga i to nam da je pravo da u krajnjem slučaju odlučujemo o sudbini tog jadnog, bezvrijednog nesretnika. Povijest je taj mehanizam potvrdila nebrojeno puta na najokrutniji način. Ipak, jednom će doći i trenutak kada ćemo morati oprobati i gorku jabuku, kad nas životne okolnosti prisile na to, i tada ćemo morati iskusiti patnju „bivanja manje vrijednim od nečega“.

Na kraju slijedi praktični korak kao zaključak ovog filozofskog diskursa: odluka. Odluka koju donosim ja, sada i ovdje, pred vama kao svjedocima, kao čin bacanja sjemena iz kojeg će možda izrasti neki novi svijet, neko novo drvo života.

„Iz sekunde u sekundu
biram mir
biram bezuvjetno prihvaćanje
biram bivanje kao čisto promatranje
biram unutrašnju tišinu
biram drvo života.“

Hvala ♥

– Dado F.