Odavno godinu ne računam od Nove godine do Nove godine, nego od Ho’oponopono seminara, do Ho’oponopono seminara.
I najljepša vijest u godini mi je upravo ta – datum seminara.

Ove godine, seminar je 30.11.-01.12., u Zagrebu.

Prijavnice su na:

https://hooponoponotehnika.com/category/seminari/

Ukoliko bilo što trebate, moja email adresa je jerkovickarmen@gmail.com

Vidimo se uskoro, ovih osam i po mjeseci će brzo proći!

Hvala hvala hvala

Karmen

30.11.2023. godine, Mabel Katz, učiteljica Ho’oponopona održat će predavanje u Zagrebu.

Ho’oponopono je drevna metoda povezivanja s božanskim, otpuštanja i prepuštanja.
Kada se prepustimo, događaju se čudesni sinkroniciteti, rješenja, ideje, iscjeljenja… Stoga se često Ho’oponopono naziva i “umjetnost rješavanja problema”.
Ho’oponopono je postao poznat širom svijeta nakon što se saznalo kako je klinički psiholog dr Hew Len izliječio čitav odjel zatvorske psihijatrijske bolnice na Havajima.
Napravio je to tako da je radio na sebi, čistio sebe, i kako je to radio, tako su i zatvorenici bili sve bolje.
Ni s jednim od zatvorenika nije imao razgovor, tretman ili bilo kakav profesionalni kontakt.
Odjel je potpuno zatvoren nakon četiri godine.

Ulaznica se kupuje na: http://www.mabelkatz.com/zagreb – Conference.

Predavanje će se održati u hotelu Antunović, Zagrebačka avenija 100, Zagreb.
Početak je u 19.00 sati.
Sve informacije mozete dobiti na: jerkovickarmen@gmail.com

Dragi istraživači unutarnjeg mira,

pozivam vas na duboko transformirajuće iskustvo koje vas čeka na našem seminaru Ho’oponopona, koji će se održati 02.-03.12. u Zagrebu!
Ovo je prilika da se upustite u putovanje prema unutarnjem iscjeljenju, oslobađanju tereta prošlosti te otvaranju vrata sreći i ispunjenju.

Pogledajte emisiju Na rubu znanosti s Mabel: https://www.youtube.com/watch?v=P22QdiLdTAw&t=53s

Što je Ho’oponopono?
Ho’oponopono nije samo riječ – to je drevna havajska metoda iscjeljenja uma i duše koja nas podsjeća na moć opraštanja, prihvaćanja i ljubavi prema sebi i drugima. Ova duboka tehnika temelji se na ideji da smo mi odgovorni za sve što se događa u našem životu i da imamo moć mijenjati svoje iskustvo promjenom svoje unutarnje perspektive i brisanjem programa i sjećanja koji se ponavljaju.

Klinički psiholog dr. Ihaleakalá Hew Len postao je poznat po svojoj revolucionarnoj primjeni Ho’oponopono tehnike u iscjeljenju zatvorskog osoblja i zatvorenika s teškim psihičkim poremećajima. Njegova učenica Mabel Katz, naša učiteljica Ho’oponopona, prenosi ovu metodu širom svijeta kako bi svima omogućila priliku za unutarnje iscjeljenje i preobrazbu.
Ona će voditi dvodnevni seminar u Zagrebu, već deseti put!

Ho’oponopono seminar nije samo još jedan seminar; to je putokaz prema oslobođenju od emocionalnih blokada, negativnih uvjerenja i stresa koji nas drže zarobljenima u vrtlogu prošlosti. Ova metoda nas podsjeća da je sve u nama i da se možemo osloboditi tereta prošlih sjećanja te stvoriti život kakav zaslužujemo.

Seminar će vas voditi kroz dubine Ho’oponopono metode, pomažući vam da:

• Oslobodite se emocionalnih blokada: Naučit ćete načine i alate kako osloboditi emocije poput ljutnje, tuge i straha te napraviti mjesta za radost i ljubav.
• Iscjelite odnose: Ho’oponopono nas uči kako ispraviti i iscjeliti odnose s drugima, ali i samima sobom.
• Osvijestite svoju moć: Shvatit ćete da ste odgovorni za baš sve u svom životu, i upravo ta odgovornost omogućit će vam da mijenjate okolnosti svog života.
• Postignete unutarnji mir: Otkrit ćete kako pronaći ravnotežu i mir u svakodnevnom životu, čak i usred izazova.
• Surađujete s Bogom: Više nikada nećete biti žrtva nikoga i ničega.

Dok budete uranjali u ovo transformirajuće iskustvo, osjećat ćete kako se vaša duša budi, kako se svjetlost ulijeva u tamu, a teret prošlosti lagano podiže. Ovo iskustvo je putovanje ka vlastitoj suštini, prema dubokom unutarnjem iscjeljenju i spoznaji o vlastitoj snazi.

Nemojte propustiti ovu priliku za pozitivne promjene u svom životu. Pridružite nam se na seminaru Ho’oponopona – vaša sreća i ispunjenje čekaju na vas, a Ho’oponopono je ključ koji će vam pomoći da ih otključate.

Rezervirajte svoje mjesto već danas i krenite na putovanje prema unutarnjem preporodu. Vaša duša to zaslužuje, a vi ste spremni za to.

Prijavite se na seminar tako što ćete ispuniti prijavnicu koja je na OVOM LINKU.

Do kraja mjeseca je niža kotizacija za ranu uplatu.

Ukoliko trebate bilo kakvu pomoć, javite se na jerkovickarmen@gmail.com

Vidimo se!

U ovo vrijeme većina nas želi učiniti nešto kako bismo postigli svjetski mir, ali ne znamo kako to napraviti. Čelnici ne izgledaju voljnima slušati zahtjeve svojih ljudi i to u svima nama izaziva mnogo frustracije i ljutnje.

Najprije se moramo sjetiti da je mir mnogo više od odsutnosti rata ili nasilnih događaja; mir je odsutnost mogućnosti za rat. To je univerzalni osjećaj (energija) koji počinje u nama (Mir počinje s nama) i na kraju se manifestira u vanjskim događajima. To znači da ne možemo pridonijeti svjetskom miru bez da smo prvo pronašli svoj unutarnji mir.

Ako želimo postići mir, najmoćniji alat koji imamo je naša namjera… namjera čini čuda (doslovno). Ako svatko od nas uspije usmjeriti namjeru na postizanje mira u svijetu, bit će to lako riješiti. Ali zašto to nismo napravili? Stalno gledanje novinarskih izvještavanja (što je zapravo propaganda posebno osmišljena da nas oslabi) daje nam strah, ljutnju i frustraciju. Iako površno žudimo za mirom, često puta ga nemamo. Zašto se ne ponašamo onako kako bismo trebali? Naša namjera za mirom nije autentična.

Vrlo je normalno bojati se ovakve situacije, ali moramo je prepoznati, prihvatiti i spriječiti da nas kontrolira. Kada se osjećamo uplašeno, moramo se sjetiti da je rat privremeni događaj nakon kojega će doći mir. Moramo vizualizirati idealan scenarij mira (Ho’oponopono). Kako bi izgledao potpuno miran svijet? Zadržimo u sebi taj mir…kakav je osjećaj mira? Kakvog je okusa? Kako izgleda?

Da bismo postigli unutarnji mir, vrlo je važno isključiti se iz izvora straha (televizija, tisak, itd.) i pokušati se povezati s onime što stvarno jesmo (bića stvorena ljubavlju). Također je važno da posvetimo vrijeme aktivnostima koja nas povezuju s našim unutarnjim mirom (Ho’oponopono). Opuštanje je vrlo važno, čak i u najtežim vremenima, bez obzira na to što se događa oko nas. Ako mislimo da nemamo dovoljno vremena za opuštanje, tada ga zaista trebamo.

Svatko od nas mora napraviti svoj dio posla. Vjerujte mi, jednom kada svatko od nas postigne unutarnji mir, postići ćemo mir u svijetu. Jednom kada usmjerimo našu autentičnu namjeru u mir, napravit ćemo značajnu razliku.

Ovaj način postizanja stvari je istinit bez obzira na to koji smo si cilj zadali, jednom kada naučimo postaviti autentičnu namjeru, vidjet ćemo kako ćemo sve postizati automatski (bez napora).

Sve vas pozivam da naučite filozofiju Ho’oponopona. Sigurna sam da ćete odmah vidjeti pozitivne rezultate. Mir je moguć. Vrijeme je da se ujedinimo i postanemo velika obitelj.

Mabel Katz, 19. 6. 2020.

Prevela: Jasenka Bizjak

https://www.medium.com

Počela sam prakticirati Ho’oponopono prije tri godine.

Imala sam problem.

I trebalo mi je riješenje.

Riješio se.

Dok sam čistila, čula sam i o seminaru.

No, te 2017.godine nisam išla.

Jer, puno je to novaca.

Kažu, dovoljno je hvala hvala hvala

Iz trenutka u trenutak.

Neki ljudi nikad ne idu na seminar pa Ho’oponopono djeluje.

U prvoj godini čišćenja sve je bilo u znaku učenja.

Slušala sam i čitala materijale svaki dan.

Opet i opet, ispočetka.

Jednostavno, nešto me vuklo, sad zašto.

U jednom trenutku kao da sam progledala.

Vidjela jasnije.

Program koji je prisutan u mojoj obitelji.

Gubitak djeteta.

Nije da to nisam znala i prije.

Ali, tek sad sam shvatila da ja preuzimanjem odgovornosti.

I stalnim čišćenjem.

Zaustavljam taj program koji se može pojaviti i mojim potomcima ako ja ne kažem “Dosta”.

Sve više sam počela razmišljati o seminaru, jer, na seminaru se čiste preci, a i njima treba olakšati i ovaj i sve druge programe i sjećanja.

Ujutro, na moj rođendan, probudivši se, rekla sam mužu, ja idem na seminar.

To će biti poklon meni od mene.

Ne samo da sam bila u Zagrebu, uplatila sam i seminar u odsutnosti u Beogradu.

I to s novcem koji se čudesno našao u kutijici iz koje sam već uzela sav novac za seminar u Zagrebu.

I sam put je bio čudo.

Taj prvi seminar bio mi je jako težak, kao da plovim u gustoj masi.

A poslije seminara je isplivao program, strah od smrti.

I trajao je više od dva mjeseca, u kojima sam ja izgubila 10 kg, postala sam anksiozna,ali, ni u jednom trenutku nisam prestala čistiti. I evo me sad, tu sam, s kilama natrag i dobro.

Na tom prvom seminaru, drugi dan, bila je vježba, moja svrha…Da ne razmišljamo o novcu, što bi radili?

Ja napišem na kraju vježbe- “Moja svrha je pisati priče, da ljudi čitajući ih postanu radosni i da se smiju.”

I ja zaista pišem,jer me to veseli a ljudi koji ih čitaju pišu meni da ih svako jutro obraduje ono što objavim.

Uz pisanje, u moj život je “slučajno” ušlo i fraktalno crtanje.

U meni se budi radost kad stvaram, igram se kao malo dijete a to mi je u ovim mojim godinama a naročito u onima koje dolaze, najvažnije. Neka mi srce pjeva, dok sam tu. Kad sam sretna, onda sam in spirt, inspirirana za stvaranje i ostvarenje dobrog života i sebi i drugima i svemu.

Moj drugi seminar je bio sasvim drugačiji. Prepun lepršavosti, baš kao i lišće na drveću koje kao da je ulazilo među nas kroz prozore, u svim nijansama zelene boje, obasjano suncem.

I ponovno je putovanje bilo čudo. Malo drugačije, ali, čudo.

Drugi dan smo imali vježbe. Prazna tabla na koju smo pisali ono za čim najviše žalimo. Ja sam napisala-” Najviše žalim što sam dugo i predugo živjela u velikoj tuzi i što sam s tom tugom nehotice ljude oko sebe povrijedila.”

Poslije pauze sam obrisala napisano, došla na mjesto i briznula u plač od kojeg sam se tresla.

Nakon seminara, čim sam došla kući, rekla sam mužu, sutra kitimo bor. A bio je početak studenog. Začuđeno me pogledao, jer zna da ja ne volim blagdane, već godinama.

Tjedan-dva prije seminara, jedna bočica s vodom, koju imam uvijek kraj sebe još od prvog seminara promijenila je boju. Voda u njoj je bila bijelo bijela. Što se očistilo, ne znam. Moja tuga. Ili pretrage na koje sam išla između seminara u Zagrebu i Beogradu pa su nalazi bili u redu. Nešto što je bilo ili što je dolazilo. Ne znam. Ali, vjerujem da se očistilo nešto veliko.

Uglavnom, jedva čekam seminar, čistim s tim.

Novci su spremni, jer sam odmah nakon prošlog počela odvajati za sljedeći.

Mogu samo reći da je poklon meni od mene, seminar, bio najbolji poklon koji sam ikad dobila.

Ako dođete na seminar, otvorite um. I srce. Možda nećete ništa novo čuti, ali, doživjet ćete novi nivo Ho’oponopona i sebe i svijeta.

A obogaćeni novim, dubljim shvaćanjem što je Ho’oponopono, možemo se nositi s prilikama za čišćenje koje postoje i dolaze. Imam ih i ja. Na dnevnoj bazi, a imam i onu koja i dalje traje, unatoč tri godine čišćenja i 2+2 seminara.

Čistim s njom, puno mirnija nego što sam bila prije Ho’oponopona . Ako kažem da se radi o odnosu s djetetom, onda sve znate. Previše šutnje i zatvorenosti, dok nisam samu sebe u njemu ugledala i moje ponašanje u odnosu na situaciju koju dijelimo. Volim ga i čistim. I volim sebe, puno više nego prije.

Čudo do čuda i moja velika zahvalnost Ho’oponoponu.💙

-Žofa Gregorinčić

„Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji ono postupa sa svojom djecom.“– Nelson Mandela

Unatoč svoj tami i nesigurnosti u današnjem svijetu, postoji izvor nade koja živi na svakoj ulici, stazi i prašnoj cesti u svijetu. Ta nada su naša djeca.

Srećom, u svijetu ima 1,9 milijarda djece – više od četvrtine svjetskog stanovništva. Vjerujem da srce svakog djeteta sadrži svu dobrotu, svjetlo, mogućnost, nevinost i ljubav koje svijet treba za iscjeljenje i stvaranje boljeg planeta. Budućnost nam je upravo pred očima – trči, igra se, smije se i smišlja novi svijet za sve nas. Naša djeca su naša nada i mi moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ih zaštitili.

Nažalost, za našu djecu skrbimo na isti način na koji skrbimo za Zemlju, okrenutih leđa i očiju odvraćenih od istine.

Našu djecu boli. Širom zemaljske kugle naći ćete djecu koja pate – žrtve fizičkog, mentalnog i emocionalnog zlostavljanja. Stvarnosti svakodnevnog života polako zasjenjuju njihovo svjetlo. I stanje se pogoršava.

Četvrtog lipanja obilježava se Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije. Da, obeshrabrujuće je znati da u današnjem modernome svijetu trebamo čak i takav dan. Ali ga trebamo. Ovaj određeni dan potvrđuje posvećenost Ujedinjenih Naroda zaštiti prava djece od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja. Voljela bih misliti da i mi radimo svoj dio posla i govorimo Dosta je!

Činjenica je jednostavna: milijuni djece diljem svijeta iz svih ekonomskih miljea, svih uzrasta, religija i kultura trpe nasilje, izrabljivanje i zlostavljanje svaki dan. A još za milijune njih postoji rizik.

Da bi stvari bile gore, neka djeca su posebno ranjiva zbog spola, rase, etničkog porijekla ili ekonomskog statusa. Druga su ranjiva jer imaju teškoće, siročad su, urođenici ili dolaze iz etničkih manjina. A postoje i djeca koja žive i rade na ulicama, žive u institucijama i popravnim domovima ili u zajednicama gdje posvuda vladaju nejednakost, nezaposlenost i siromaštvo. Još više alarmantno jest to što samo mali dio zločina nasilja i zlostavljanja bude prijavljeno i istraženo te samo nekolicina počinitelja za njih odgovara.

Naravno, zlostavljanje i zanemarivanje u bilo kojem obliku (i koliko god malo bilo) utječe na svaki dio djetetovog života, od učenja i socijalizacije do povjerenja i prijelaza u odraslu dob. Najviše od svega, kradu im nevinost i gaze duh. Zasjenjuju njihovo svjetlo i uništavaju mogućnosti.

A kada smanjite djetetovo svjetlo, smanjili ste svjetlo svijeta.

Dok Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije slavi milijune pojedinaca i organizacije koji rade na zaštiti i očuvanju dječjih prava, on također predstavlja poziv za svakoga od nas da postanemo svjesni strahota zlostavljanja djece u svim oblicima. Štoviše, to je poziv na djelovanje da napravimo svoj dio posla u stvaranju boljeg svijeta za našu djecu.

Kamen temeljac bilo kojeg duhovnog puta uvijek će biti osobna odgovornost. Svjesni smo samo onoliko koliko smo budni za ono što se događa u našem svijetu. Naravno, to počinje s našim unutarnjim duhovnim svjetovima, ali moramo se sjetiti da smo i građani planeta te da način kako postupamo s drugima reflektira našu višu svijest i ljubav prema božanskome. I nema važnije stvari od toga da se probudimo i shvatimo kako se odnosimo prema našoj djeci.

Kako je veliki američki pjesnik, Carl Sagan, jednom rekao: “Beba je Božje mišljenje da bi svijet trebao nastaviti postojati.“ To je divan citat, a možda i razlog zbog kojega sam uvijek vidjela djecu kao lijepe svježe posađene vrtove – vrtove punih nade i neslućenih mogućnosti. A mi smo skrbnici tih vrtova.

Iako možda neće biti moguće promijeniti ono što se događa u drugim dijelovima svijeta, možemo zaštititi vrtove u našim dvorištima. Činjenica je da bolji svijet uvijek počinje od doma. Moramo zaštititi djecu u našim životima – zalijevati ih, njegovati i hraniti ih svime što trebaju kako bi izrasla u ono što kane postati. Moramo ih puniti slobodom, povjerenjem, božanskim, znatiželjom i čuđenjem te vjerom da je sve moguće. Naša djeca trebaju znati da vjerujemo u njih.

Mi smo vrtlari njihovih budućnosti.

Fred Rogers, dugogodišnji televizijski voditelj, običavao je govoriti: „Svatko tko na bilo koji način pomogne djetetu za mene je junak.“ Potpuno se slažem s njim.

Ovo je naša početna crta. Ovo je savršeno vrijeme u povijesti za sve nas da ponovno stavimo našu strast i energiju u zaštitu djece pomažući im da otkriju kako su predivna i čarobna. I neizmjerno ih volimo.

Pokrenite se i budite djetetov junak. Pomozite učiniti svijet boljim mjestom.

Mabel Katz, 1. 6. 2020.

http://www.medium.com

Prevela: Jasenka Bizjak