A što s ljutnjom?

kj“Jesi ti uvijek ovako smirena ?” – često me pitaju.
“Nisam, naravno… u većini jesam, ali ne uvijek.” 😉

Kad sam živjela sama znalo se desiti da me nešto razljuti (na faksu, gradu i sl.) pa sam jedva čekala da se vratim doma u svoje utočište. Unutar svoja četiri zida brzo bih se riješila ljutnje, bijesa i sl. – nekada je bilo dovoljno samo se ‘maknuti’, a nekad bi meditacija, vježbe disanja i samopromatranje ekspresno riješile ‘problem’. U takvim situacijama – oslobođena stresa smiješila bih se svojoj do maloprije nemoći.

Onda u jednom trenutku više nisam živjela sama. I tu bi se tu i tamo javila ljutnja (hvala bogu ne često) i ja se ne bih upuštala u svađu i iskaljivanje bijesa nego bih se povukla u drugu prostoriju i tamo bih opet svoj bijes riješila sama sa sobom.
A onda sam ostala trudna. I znala sam da sve što ja osjećam osjeća i moje dijete. Iako sam imala tu mogućnost da cijelu trudnoću provedem idilično, ponekad bi uletjelo nešto bijesa i ljutnje. I u takvim trenucima sam se pitala: što sad? Kuda sad da pobjegnem? Nemam kuda…
No dobro, važno je da sad kad je bijes već ovdje, da ga pustim da ode. Da ga ne zadržavam u sebi i ne hranim novim bijesom i ljutnjom, da ga otpustim.

I danas se slično ponašam u ‘kriznim’ situacijama. Jednostavno se maknem… povučem u sebe. Na taj način ponovo uspostavljam narušenu ravnotežu vraćajući se Izvoru iz kojega sam potekla.
Za mene to nije slabost nego snaga. Praksa one izjava da se svi problemi mogu riješiti samo s višeg stanja svijesti od onog na kojem su nastali.
Inspiracija uvijek dolazi iz Izvora, a ne programa. Dakle, ako znamo da je Inspiracija sve što nam treba, onda znamo i gdje ćemo je “naći” – ne u svađi, gužvi, prepirci i sl. nego tamo gdje ona jest, u Izvoru (Nuli).

Nije pitanje jesam li ljuta? Pravo pitanje je – što radim sa svojom ljutnjom?
Mogu je jednostavno otpustiti – s Hvala i Volim te ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

2 responses

  1. U sredini gdje živim i radim, smirenost miješaju za glupost. Moraš reagirat, moras bit u kontri, inače je to isto kao da nemas svoje misljenje, osobnost, sebe. Nema te, ne postojiš, glupa si , ne vrijediš. Nikad mi nije bilo pretjerano stalo do takvih stavova niti tuđih shvacanja stvarnosti. Ali znala sam biti tuzna (ne ljuta)… Eto, samo sam imala potrebu rec da me bas jako razvesele vasi postovi 🙂

  2. Rezonanca draga,
    Hvala ti ❤ ❤ ❤ Ustvari je obrnuto 😉 tek kad si smiren uviđaš što je tvoja prava osobnost, stav i mišljenje 😉 i onda više nema mjesta za tugu, bijes i sl. Tužno je biti "izvan sebe" … divota je biti "u sebi". Svi problemi koje imamo proizlaze iz ovog prvog, a veselje iz ovog drugog. Dakle, lako je izabrati, zar ne? ❤ ❤ ❤
    Lp i Hvala ti što si tu ❤ 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s