“A zašto je ova teta tako štedljiva na dobroti?”
“Ne znam Gita, stvarno ne znam…”

Jednom sam pročitala u jednoj vrlo inspirativnoj knjizi da se sva divota što nam pripada konstantno slijeva na nas.
Pa je dan primjer da je to isto kao kad podignem ceradu iznad sebe za vrijeme jake kiše – možda neću pokisnuti, ali sva voda koja se skupila iznad mene mora nekuda oteći – obično se cerada udubi kao kanal i sva voda koja je trebala pasti na pokriveno mjesto slije se tim kanalom na jedno drugo mjesto – negdje sa strane.

Stvaram li ja Volim te ili primam Volim te ?… može i jedno i drugo, kako se uzme. Uzet ću ovo drugo na trenutak.
Recimo da se trenutno na mene slijeva maksimalna količina Volim te. Ja ih primim u onolikoj količini koliko želim – pa im svjedočim hopsanjem, a ostatak od maksimalnog broja Volim te se slijevaju negdje sa strane…
Hopsanje možemo promatrati i kao čin primanja, a ne samo davanja.
Možda ‘nemam’ ne zato jer nema, nego samo zato jer sam se zaštitila od primanja (programima).

Moguće je istovremeno i davati i primati – to je možda najljepše od svega. Uživanje je onda dvostruko jer mogu višestruko uživati.
Pa nije li upravo zbog toga – višestrukog uživanja i stvoren ovaj svijet? 😉 ♥ ♥ ♥

– Dani Ella