U svakoj meditaciji, od nedavno, pisac koji „živi“ u meni počinje s pisanjem, mojih iskustava svojim, prelijepo posloženim riječima .
Nekako mi bi žao, da kad izađem iz meditacije ne mogu riječi složiti redom kojim su bile posložene dok su tako jednostavno plivale u meni.
Probat ću nešto reći „ svojim“ riječima 

Neki dan sam se spontano našla u društvu s još 3 žene.
Jedna od njih, ničim izazvana, počela je pričati o svojim problemima, dok je u jednom trenutku, nisam zaustavila s: „DOSTA o problemima, s tim ne rješavaš ništa samo ih tovariš još više na sebe a i na nas“.

Probala sam joj objasniti da svi mi sami kreiramo svoj život i da smo odgovorni za sve što nam se dešava.
U tom trenutku je počela plakati, možda shvativši da je to istina.
„Poznajem te od djetinjstva i nikad te nisam vidjela nasmijanu. Zašto? Voliš li ti sebe?”, pitala sam je.
„Ne“, rekla je i opet počela plakati „ne mogu se smisliti“.

„Stvari koje ti se sad dešavaju, dešavaju ti se upravo radi toga. Prihvati i zavoli sebe, a za početak si reci VOLIM TE.“

Zašto je tako teško prihvatiti sebe…. a još teže zavoljeti sebe?
Zašto nas od ranog djetinjstva ili u školi ne nauče osnovno, a to je kako prihvatiti i zavoljeti sebe.
To je osnov našeg života tu na Zemlji.
Zašto nas ne uče kako otkriti ljubav u sebi koja je nešto najljepše što nam se može i treba dogoditi.

I „Raj“ i „Pakao“ su u nama, nigdje drugdje. Sami stvaramo i jedno i drugo u sebi a onda i izvan sebe.

Koliko bi bilo manje nesporazuma i još mnogo onoga što ne želim ovdje spomenuti.
Pogotovo među tinejdžerima jer su oni najugroženija vrsta.
I sam sam nekad imala 15…16…17 god, za nevjerovati 🙂 , i znam kako mi je bilo teško a da sam znala za HVALA TI, VOLIM TE, koliko bi mi bilo lakše…. možda bih već putovala nekim drugim planetima, a ne gubila ovdje vrijeme.
Šalim se naravno…još moram mnogo toga napraviti za svoju dušu pa se tek onda ukrcavam u putanju neke druge Zvijezde…. 

Mnogo se brže napreduje u otkrivanju istine s HVALA TI VOLIM TE, vjerujte.

Hvala i ovoj grupi, sve vas volim a to ionako već znate   🙂

– Branka Plevnik Krivokuća