Mnogo toga je rečeno o Ljubavi, opjevano, oslikano, izraženo na sve moguće načine. Štogod mi još kazali o Ljubavi – ima mjesta, jer ona je beskrajno polje svijesti, uvijek korak ispred naših opisa, nastojanja da je shvatimo i prigrabimo k sebi. Pa kako ćemo onda iscjeljivati njome, ako nam je neshvatljiva, apstraktna, neuhvatljiva! Pa lijepo, odustati ćemo od svih ovih nastojanja!
Jer Ljubav je poput zraka, poput ptičjeg pera što plovi njime, prepušta se strujanju i u potpunosti je predan svom postojanju, svojoj pripadnosti tom zraku. Perce je zrak, a zrak je perce – oni su jedno upravo zbog toga što je taj komad pera potpun …on nema nikakvih otpora prema sebi, niti prema zraku…ne pokušava shvatiti kuda plovi, gdje ga nosi niti zašto…
Bezuvjetna Ljubav je sveukupnost, ona je ta igra perca i zraka i odnos između to dvoje – potpuna prepuštenost, strastveni ples, apsorpcija jednog u drugi, ona je sve to! Ali ona je i promatrač toga – nas koji pokušavamo pojasniti Ljubav tom slikom odnosa dvaju medija i njihove povezanosti, međuovisnosti.
No, kako trenutno postojimo u odvojenosti, onda možemo reći da je Bezuvjetna Ljubav kao nekakav apstraktni otvor, procijep u drugu stvarnost ili jasnoću u nama samima…

Privremeno smo “zalijepljeni” u fantomske projekcije osobnih svjetova koje smo pažnjom sami kreirali (bolesti, problemi). Ako uspijemo izolirati tračak Bezuvjetne Ljubavi makar i tanku vlat ili zraku svjetla ili bilo što drugo – to će biti dovoljno da se izvučemo iz te kreacije i povedemo u stvarnost Sebstva.

Problem bolesti pojedinih organa, kao i bilo kakav drugi problem koji se može pojaviti, tretira se kultivacijom Bezuvjetne Ljubavi. Ona djeluje kao medij koji će stupiti u komunikaciju sa određenom bolešću/problemom, biti će “veza” koja će omogućiti intelektu ili umu iscjelitelja da ostvari “kontakt” sa problemom. Poteškoća je u odnosu kojeg iscjelitelj ima prema pojmu bolest – on će se prvenstveno pokušavati hvatati u
koštac sa njome – kao nekakvim objektom izvan njega kao iscjelitelja. Bezuvjetna Ljubav razbija taj, nazovimo dualizam i dovodi do ponovnog stapanja u Jedinstvo. I baš kao što nekoliko mlazova vode juri strminom u susret Jedinstvu u bari, tako će Ljubav iscjelitelja kao jednoga i bolest koju tretira kao nešto drugo stopiti u Jedinstvo poput vode u posudi.
Ljubav skupljena u pažnji posude razara nasljednu namjeru bolesti/problema da se pogoršava. Svi poremećaji/problemi zapravo su vrlo precizni pokazatelji koji ukazuju kako se tom nasljednom namjerom hrane! Upravo se tim iluzornim nasljeđem fizikalnih osobina i percepcije intelekt koristi, pa sa isukanim mačem urla: “ja tu nemogu ništa, nije do mene, to je nasljedno!”

Kultivacijom Ljubavi, bolest/problem će izgubiti takvu hranu i kao voda u posudi transformirati se u nešto drugo – u drugu namjeru, prirodno stanje koje je namjeravano nekada davno u samom početku, prije vremena!
Idealan način za kultivaciju Bezuvjetne Ljubavi, odnosno njenom prepuštanju je u kontemplaciji prizora igre pera i zraka, promatranju, meditaciji, postajanjem vjetrom, postajanjem perom.

Meditirajmo sa Volim te, Hvala ti! Te riječi objedinjuju stvarnost u Jedno, skupljaju razdvojene tokove vode (svijesti/razumijevanja) u Jednu posudu – Bezuvjetnu Ljubav!

Volim te je svjetlosna zraka, procijep, nit koju će, netko zatočen u suludoj hipnozi programa i podataka – razabrati, postati opčinjen njome, te zadivljen i fasciniran promijeniti svoj fokus pažnje i biti izvučen iz zamke u kojoj se nalazi. Pružiti će mu se prilika da i sam razotkrije Bezuvjetnu Ljubav u sebi i resetira svemir filmskog platna u kojeg je zurio cijeloga života.

Nema ni jednog dijela mene koji nije Ljubav.
Volim te.

– Neno Lubich