Jučer sam se, hvala hvala hvala, podsjetila što mi se promijenilo u životu otkad hopsam. Naravno, ne mogu znati što se sve spriječilo, u budućnosti, što ublažilo, mogu se referirati samo da ono što se riješilo, ili dogodilo u ovom kratkom periodu. Svakodnevne slučaj-NOsti, “sitnice” je nemoguće nabrojiti, ali evo nekih meni važnih stvari.
– godinama me mučio herpes u oku, nakon prvog seminara se nije javio, a inače je medicinski nelječiv,
– pojavio se i posao idealan za mene, bez radnog mjesta i vremena, odlično plaćen,
– mlađi sin završio srednju i maturirao (s najboljim uspjehom među svojima), najprije na svoje vlastito čuđenje, a onda i čuđenje svih okolo. Samo se majka nije čudila (mijenjala je vodu),
– jedna depresija, teško stanje, potpuno je nestala, jučer je osoba rekla da joj je život “predobar, ludilo”
– još jedna bolest u obitelji, progresivna, doktori su u nevjerici rekli da “kao da se povlači”,
– prelijep, novi stan, “pao s neba”,
– riješen sudski spor, sam od sebe, a bio mi je jako mučan,
– i prekrasna veza, i prekrasni ljudi oko mene… i mnogi koji su nekad bili tu, a sad ih nema (hvala hvala hvala ), tako sve lijepo pročišćeno, lagano, bez težine…

Samo u dvije godine. Hvala hvala hvala hvala 🙂   

– Karmen Yucel