Igra skrivaca

thEh, što vam je život – igranje skrivača sa samim sobom!

Slikovito bi to izgledalo ovako:
Stojite ispred vrata prostorije u kojoj još niste nikada bili. Vrata su zatvorena i vi ne znate što se nalazi u prostoriji. Rečeno vam je da brojite do 10 i onda uđete kroz vrata u sobu i tamo nađete SEBE.
Ako ne znate tko ste (a to je smiješno) onda odmah pri ulasku u prostoriju kreće potraga – tražimo svugdje SEBE. Prostorija je vrlo raskošna, prepuna svega i svačega. Ima u njoj i ljudi, ustvari nema čega nema.
Ako ne znamo tko smo, možemo se uputiti u traženje Sebe, pa tako uz dobru organizaciju možemo ‘pročešljati’ kompletan teren. Ako smo temeljiti pregledat ćemo svaki milimetar te prostorije, potrudit ćemo se da nam ništa ne promakne jer tražimo SEBE, a to je najvažnije. Moguće, u prostoriji ćemo upoznati i neke drage ljude koji će nam savjetovati (iz vlastitog iskustva) kako najlakše SEBE pronaći. Ne rijetko će se desiti na nam nešto ili netko odvuče pažnju s ovog uzbudljivog zadatka, pa ćemo se u jednom trenutku dosjetiti da samo tu kao prvo da bi pronašli SEBE, a ne da razotkrijemo kompletan sadržaj prostorije. Vrlo je moguće da ćemo se u neke stvari zaljubiti i u njima ćemo vidjeti sebe iako je potpuno jasno da to nismo mi SAMI.

Tko zna koliko će ta igra skrivača trajati do god ne spoznamo da smo mi Sami ono što cijelo vrijeme tražimo. Da cijela potjera ne bi ni bila moguća da nema baš NAS – odnosno MENE.
Nemoguće je pronaći Sebe nigdje drugdje osim u Sebi (ne doslovno naravno). Onaj koji je brojio ispred vrata je u stvari onaj koji treba biti pronađen. Razrješenje je moguće jedino vlastitom spoznajom da Jesmo cijelo vrijeme i da nema trenutka kad nas Nema. Nije dovoljno reći: pronašao sam se!, i onda krenuti u opise svega onoga što Nismo. Ja Jesam je činjenica kojoj ne trebaju dodatni opisi i ukrasi. Njeno ‘opisivanje’ je moguće, ali nije nužno. U trenutku kad opisi ‘Ja Jesam’ postanu toliko dominantni izgubi se Centriranost s Jesam i dominira Nisam.

Dakle, igra je gotova, a da još nije ni počela – za nekoga, a ustvari za Sve. Ako kažem prije nego li uopće počnem brojati: pronašla sam se, tu sam, a ne negdje drugdje onda svejedno mogu ući u prostoriju i uživati u njenim sadržajima, ali Igru više ne igram.
Programi su kao stvari u toj zamišljenoj prostoriji i tu nas nema. Mi smo tu gdje Jesmo – nismo se pomaknuli od Sebe ni milimetar, i sad je još jedino pitanje: Jesmo li toga svjesni ili još nismo?    

Dani Ella 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s