Dakle, dostupan nam je samo jedan mali segment stvarnosti – na žalost ili na našu sreću. Tko bi ga znao 🙂
Sama činjenica da ne raspolažemo sa svim ‘podacima’ može nam učiniti život znatno kompliciranim i teškim.
Vrlo je teško uočiti i neka striktna pravila koja vrijede baš za sve u svim situacijama. Tako da ispada da smo ovdje došli vrlo nepripremljeni i da ustvari cijelo vrijeme učimo iz vlastitog Iskustva po principu Pogreške i Pogotka.
Nešto što vrijedi u jednoj situaciji kao dobro u drugoj se može to isto pokazati ‘lošim’.
Život često sliči hodanju po uskoj gredi. Hodaču u jednom trenutku postaje jasno da održavanje i balansiranje na gredi ovisi najviše o njemu i njegovim sposobnostima, a ne o samoj građi grede. Tu ne mislim na stečeno znanje već na kombinaciju Intuicije i Znanja proizašlog iz nje.
Ta vrsta Življenja zahtjeva konstantnu Prazninu i Svježinu…

Tu HO jakooo pomaže, ako se primjenjuje i ako se ‘ispravno’ promatra njegova bit. Kako je vrlo često teško procijeniti jesmo li u Inspiraciji ili ne, dobro je ne držati se nekakvih ‘zabetoniranih’ principa tipa – to je tako i nikako drugačije.
Bolje je zauzeti stav ‘ne znam’ i hopsati – pa što bude, nego donositi zaključke koji ponekad često ‘otežavaju’ cijeli proces.
Ipak u cijeloj toj priči neke općenite Zakonitosti se daju naslutiti i o njima se može bezazleno raspravljati – ne moramo cijelo vrijeme glumiti biljke.
Kao što svatko od nas sam za sebe bi trebao znati što mu odgovara za jutarnji obrok, tako bi svatko od hopsića trebao imati i nekakav svoj filing za HO Alate i sve ostalo vezano uz HO.
Da bismo naučili pisati i čitati prvo moramo naučiti abecedu. Da bismo mogli računati – trebamo znati brojeve i neke osnovne računske operacije.
Ho isto tako ima neke svoje Osnove koje ne bi bilo loše usvojiti, pa onda kasnije s vježbom svatko ‘svira’ onako kako mu je volja .

– Dani Ella