Kako gledamo na svoj život? Kao pozitivan, negativan? Promatramo li ga kao teškog, sumornog, lijepog ili ljubavnog?
Kako vježbati odabir ljubavnog pogleda na život? Kako uopće izgleda Ljubav?

Ako tragamo u svemu samo za onim što je lijepo, naučiti ćemo gledati Srcem. Ujutro kada se probudimo, odaberimo gledati samo Ljubav, divotu, ljepotu.

“Gle, divan TV! Krasna dugmad! Dok je ugašen, njegova tmina upija sve negativno iz mene. Dok radi, uživam u igri svjetla i sjene na zidovima.”
“Gledam u svoje ruke. Kakva ljepota! One su divna priča mojega života. Svaka brazda Volim te mi kazuje. Volim svoje ruke.”

Krenimo u dan odabirom Ljubavi. Krenimo također i u noć! Kažimo danu Volim te, Hvala ti! U svemu gledajmo Ljubav. Neka nam to bude izazov… pronaći Sebe u svemu, svoju Ljubav u svemu.
Izazov je to traganja Srcem. Pažnjom Srca promatrati svijet. Sobom ga upijati.
Gledajmo sve dok ne vidimo! U jednom trenutku svijet će se prelomiti i dopustiti ćemo sebi da vidimo Ljubav, kako Ona izgleda – kako Sebstvo izgleda.

Kada razgovaramo s ljudima, pokušajmo pronaći tragove Ljubavi što zraći iz njih. Pomno promatrajmo sugovornike, vrebajmo najsvjetlija mjesta na njima; dok ih slušamo, dok im pričamo, gdje su ta mjesta, vidimo li ih? “Volim te” će nam pomoći u zadatku, jer ono filtrira Ljubav od programa.

Kada kažemo Hvala ti, Volim te, onda dopuštamo Srcu da za nas donosi odluke, da osijeća Istinu! Dopuštamo mu da preuzme odgovornost, da za nas voli, za nas ljubi. Da za nas obožava.

Učimo se promatrati svijet iz Srca, iz Ljubavi.

Volim te.

– Neno Lubich