Svjesnost je u trenutku, a ne u sjećanju o svjesnosti. Stoga, kada se pitamo kako to da je jučer bio ludilo dan, a danas koma, to je zato što se nastojimo prilijepiti za sjećanja jučerašnje ludnice i hraniti se njima, umjesto da budemo u sada gdje je svjesnost. Onda je to drukčija vrsta ludnice, ona od mira i spokoja. Ona od Volim te.

Da li se sjećate bilo kojeg Volim te? Recite to sada, pa pričekajte trenutak. Da li se možete sjetiti, što je maloprije bilo? Kako je to izgledalo? Ne, naravno, jer je Volim te kreacija života, svjedočanstvo Nule. Beskrajna Praznina u pažnji.

Kada smo u Volim te uronjeni, onda smo u svjesnosti. Jer smo Sobom opčinjeni.
Volim te je baš to: Molitva Sebi u Beskraju prožetom.

Hvala ti što Volim te!

– Neno Lubich