Nijedna ovisnost nije dobra niti korisna, ali neću sad o tome…
Ajmo vidjeti što se dešava kad se ovisnost prekine!
Prvo nastane kriza – ovisnička kriza u kojoj se osoba često osjeća potpuno izgubljeno. Taj osjećaj izgubljenosti često prati i osjećaj gubitka identiteta. Može nam se činiti da je dio nas zamro ili kao da nam je otišla jakooo draga osoba. U svakom slučaju osjećamo gubitak. U tim prvim danima teško nam je razumjeti da ovisnost nije dobra jer smo pod utjecajem osjećaja gubitka, a taj osjećaj nije nimalo ugodan. To stanje može trajati danima…
Međutim, u jednom trenutku izlazimo iz tog stanja potpuno slobodni i zahvalni jer smo se uspjeli osloboditi ovisnosti.
E sad, ako je teško skinuti se s kave, cigareta ili čokolade kako je tek teško skinuti se s najveće ovisnosti svih Ovisnosti: Razmišljanja. Pa to je čista drama jer je vezanost tako jaka a mi smo se upotpunosti poistovjetili sa svojom ovisnošću. Čak samo učili i u školi: ‘Mislim dakle jesam’ i sad odjednom kroz HO ‘Mislim dakle nisam’. Ako nisam ono što mislim da jesam… upomoć!!!.. to znači da nikada nisam upoznao sebe ! 

Nije to baš tako… u svakom slučaju nema Nas tamo gdje je ovisnost, a razmišljanje jest ovisnost – Programi jesu ovisnost.
O tom potom koliko je jednostavno ponavljati cijelo vrijeme Hvala ili Volim te, ali ustvari to spada u onaj lakši dio HO.
Najteže je preživjeti raspadanje ovisnosti i to posebno kad je jasno da je sve ovisnost – cijeli naš životni sustav se temeljio dosad na razmišljanju i promišljanju i sad to odjednom treba mijenjati..
Nije to niti lako niti jednostavno nećemo se zavaravati. Ono što je najvažnije u cijeloj HO priči jest naša sigurnost da smo zbilja svjesni i uvjereni da to uistinu jest tako. Jer do god smo recimo ovisni o čokoladi i dalje je trpamo u sebe – znači da uistinu ne vjerujemo da nam ona šteti.

Do god mislimo da su Programi ok i ne štete nam teško ćemo ozbiljnije zaroniti u HO dubine.
Apstinecijske krize su puno blaže ako smo svjesni Istine, ako smo je Zbilja svjesni.
Velika je razlika kad prestanete npr. pušiti jer vam je ugrožen život ili ako prestanete pušiti jer ste svjesni da je pušenje štetno. U prvom slučaju se spašavate (i to može biti dobar povod), a u drugom ste duhovno zreliji pa možete skoknuti na slijedeći nivo. Bez obzira koji je povod bio da ste se susreli sa HO… to uopće nije sad važno ako ste hopsajući postali svjesni važnosti ovog drugog slučaja – DUHOVNOG.

– Dani Ella