Jedna draga hopsica je napisala kako njeni osjećaji ne prate korištenje alata, kako ne osjeća ljubav kada izgovara „volim te“, niti zahvalnost uslijed „hvala“, ni kajanje uslijed „žao mi je“.

Ne vidim nikakav problem u tome, osjećaji su ionako samo interpretacija uma, koliko smo god naučeni na njih i smatramo ih našim autentičnim izričajem, osjećaji su isto programi.

Sjećam se kako je Mabel rekla da je korištenje alata analogno pritisku tipke delete. Kada pritisnemo delite – znamo što radimo. Ne iskazujemo ljubav ili zahvalnost monitoru, jednostavno koristimo alat za brisanje.
Pa ako ništa ne osjećate pri korištenju alata, ne trebate biti zabrinuti. Jedino, čini mi se da nije naodmet spomenuti da „žao mi je“ i „oprosti mi“ nisu alati, dok „volim te“ i „hvala“ jesu. Svi se spominju u knjizi Joe Vitalea, koji je zaslužan za popularizaciju tehnike, ipak nije ovlašteni predavač Ho oponopona.

Kada sam počinjala hopsati, nisam to znala i koristila sam sve četiri, a u jednom razdoblju samo i intenzivno „žao mi je“ i „oprosti“, jako sam puno plakala i imala baš teške intenzivne emocije kada sam to radila, ulazila sam u čistu ego dramu – a dobro znamo da su nam ego drame neodoljive, jer vjerujemo da je i to naša autentičnost. Posebno lako je to pomisliti za osjećaj krivice jer je toliko plodonosan, stvara nove i nove misli, vrti nas u svoj kovitlanac i množi uvjerenja.

Kasnije sam uvidjela razliku između alata i onoga što alat nije. Prisjetila sam se životnih situacija u kojima sam rekla ili čula „oprosti“ ili „žao mi je“, vibracija je potpuno drugačija od one koja vlada u situacijama kada čujemo ili izgovorimo „volim te“ ili „hvala ti“. Mislim da znate jasnu razliku.
Što god mi mislili „volim te“ ostaje najsnažnija formulacija koju možemo izgovoriti, jer govori o ljubavi, a „hvala“ govori o praktičnoj primjeni te ljubavi. To je jednostavno tako – štogod mi o tome mislili, to se ne mijenja.

Stanje povišene vibracije koje prati formulaciju je isto jednostavno takvo, bez obzira što mi mislili o njemu. A kada ulazimo u povišenu vibraciju programi otpadaju – to nije ekskluzivno vezano za Ho oponopono, masa drugih tehnika djeluje po tom principu, kod Ho oponopona je to samo pojednostavljeno.

Večina ljudi ispočetka koristi alate kada im je teško, korištenje alata na bazi 24-7, u svim situacijama, dolazi tek kasnije (svaka čast svima koji u počecima hopsaju i kada su sretni, kod mene to nije bio slučaj  – pa kada se osjećate loše, forsiranje osjećaja ljubavi ili zahvalnosti je samo prisila nad samim sobom.

Ista stvar je s otpuštanjem. Ne otpuštate na svjesnom nivou i nije dovoljno reći ja otpuštam, pa gotovo. Otpuštanje je cijeli proces i kada se desi – to ćete znati. Hopsanje mi je više od bilo koje tehnike pomoglo da uđem u proces otpuštanja i zbilja počnem otpuštati (prvenstveno sebi, a to je zbilja blagoslov).

Nema veze ako ništa ne osjećate dok hopsate, dok god hopsate – dobro je. Nijedno „hvala“ i nijedno „volim te“ nije izgovoreno uzalud. Nema veze ako ne otpuštate, dok god hopsate nalazite se u procesu otpuštanja.

Uživajte u danu hopsići, volim vas.

– Petra Varšić