Strah

sUžasno se booooojiiiim !!!!

Kad smo u stanju straha onda smo paralizirani, ne dišemo ili dišemo vrlo plitko. To je jedna vrsta blokade, ‘mjesto’ na kojem smo se zaustavili i ne mičemo se. Nešto poput prelaska preko one vrste mosta koji nam baš na prvu i ne izgleda najsigurnije. Znamo da moramo prijeći, jer se moramo kretati naprijed. Istina je – ništa se ne mora, ali u ovom slučaju smo vrlo svjesni da je propadanje neminovno ako ostanemo ukopani na postojećem mjestu.

Znači: Ipak, moramo naprijed!
I krenuli smo, kao u ovom primjeru s ‘nesigurnim’ mostom i negdje na pola puta iznad provalije u koju ako padnemo nema nam spasa, ćopi nas na primjer jezivi strah. Strah od kojega ne možemo ni naprijed ni nazad – stojimo na mjestu ukopani, prestravljeni stanjem u kojem se nalazimo i svjesni samo tog jezivog osjećaja nemoći.
Možda s druge strane mosta nam mašu drage osobe, dovikujući da samo nastavimo dalje, da je prelazak siguran. Uostalom i oni sami su dokaz toga. Međutim nije to tako lako, nama koji stojimo na sred puta i nekontrolirano se tresemo. Hvala? Volim te? Pobogu kakav hvala i volim te u ovakvim kriznim situacijama gdje nam trebaju specijalne snage da nas spase? Da. Trebaju nam drugi da nas spase – na to smo navikli, to očekujemo… ako ništa drugo bilo bi lijepo barem ovaj put da se to desi, samo ovaj! Uh… ma u stvari nije niti važno da nam drugi uskoče u pomoć, neka se sad očituje sam Bog – sad kad ga najviše trebamo… kako god zna! E to bi bilo najbolje – neka me Bog spasi baš onako kako on misli da treba. Valjda me neće spašavati tako da me gurne u pravaliju?!?  Ajme, a što ako hoće???? Ne, ne, ne… predomislila sam se ne treba mi božja pomoć… ne želim u provaliju!… Samo želim na sigurno i da ovaj odvratni osjećaj straha prestane. Dakle: udah, izdah… najbolje će biti da ne razmišljam… hm, tu će mi pomoći hopsanje (hvala mu što u ovakvim trenucima ne moram osjećati ljubav i zahvalnost) i krećem se korak po korak naprijed. Uspjet ću možda… hvala, volim te, hvala, volim te… ne ide mi loše… mislim da ću sigurno uspjeti! Hvala, volim te, hvala, volim te… još samo par koraka iiiiii evooo me na sigurnom!!! Juhuuuu… uspjela sam! Prešla sam preko! Sama!!! Straha više nema i nije mi nitko pomogao… sama sam uspjela!!!

A uspjela sam sama jer sva potrebna pomoć nije negdje vani, ona je unutar mene – Pomoć i Ja smo Jedno. Mi smo tim koji funkcionira zajedno i vezani smo neraskidivom vezom koju ne može prekinuti nitko i ništa… rođeni smo zajedno i putujemo vječno skupa. To je ona vrsta Pomoći koja me nikada ne napušta, pa i onda kad ja pokušavam napustiti nju… ona je bez obzira na sve ipak uvijek i zauvijek Tu. Hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te….    

– Dani Ella

Oglasi

One response

  1. Živa istina,baš tako….zato samo hopsajmo…hvala,hvala,hvala,hvala…..
    Ljudi da li možda netko zna ima li ovaj petak04.04. Karmen kakvu online emisiju. Prošli petak nisam stigla pogledat,pa nisam čula najavu,a nigdje ne mogu pronaći najavu.

    hvala,hvala,hvala,volimmm Vaaaasssss!!!!!!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s