Što bi bio Hooponopono sporazum?

HO sporazum bi bio sporazum između nas i Boga.

Na koji način?

Na način da ja pristajem da Bog očisti sve u mom životu što mi stvara probleme.
Naime, ja dobro ne ‘vidim’ i nisam upoznata sa svojom životnom situacijom onako kakva ona stvarno jest pa ako dozvoljavam i želim da mi život bude savršen pristajem da me ON vodi.

Dogovor je takav da kad god ja hopsam (ponavljam Hvala ili Volim te) on me usmjerava. Kao u onoj igri kad imate povez oko očiju, a vaš suigrač iz iste ekipe vam pomaže… pa vam govori: ‘ne tamo, hladno, toplo, vruće..i sl.’
E, to je kao u toj igri, samo što se to navođenje dešava u obliku Inspiracije. Inspiracija se zbiva u nama samima.
Pa tako, velika je razlika u našim postupcima ako nas se VODI i ako sami bauljamo misleći da znamo kuda idemo, a u stvari nemamo pojma.
Ponekad se zna desiti da želimo npr. na more pa prateći neku lijepu stazu umjesto na moru završimo sjeverno, daleko od mora na nekakvoj livadi ili proplanku. U takvim trenucima mislimo da nam je izbor bio odličan, međutim proplanak na jugu i proplanak na sjeveru nisu isti proplanak. I onda da bi smo se vratili samo do startne pozicije i uputili se u pravom smjeru trebat će puno više vremena nego da smo se odmah usmjerili u pravom smjeru.

Ponekad smo vrlo tvrdoglavi pa za vlastite izbore znamo reći: ‘Pa što, baš sam to i htio/htjela!’ Tu se uglavnom radi o Programu tvrdoglavosti i našoj potrebi doživljaja Samovažnosti. U takvim trenucima nam je bitno da smo baš mi ti koji smo napravili nešto dobro ovakvi kakvi jesmo, a ne neka viša sila o kojoj ovisimo.
HO je poklon, nije proteza za invalide – to je jako važno znati. Kad smo se rodili nismo imali niti jedan zub… zubi su stizali nekakvim svojim prirodnim ritmom i nikome nije padalo na pamet da su novo pristigli zubi luksuz već potreba koja nam darivana od strane stvoritelja.
Slično je i sa HO. HO je ustvari vrijedan dodatak koji je tu da bi smo lakše putovali kroz život, kao što su zubi ovdje da bi smo lakše sažvakali hranu, da bi nam govor bio jasniji…
Kad ‘potpišemo’ HO ugovor, mi smo se obavezali na suradnju sa Bogom. Podijelili smo zaduženja na obostrano zadovoljstvo i to na najprirodniji mogući način. Dogovor je: mi pristajemo da Bog briše sve ono što nam šteti i nije dobro za nas, a mi ćemo mu hopsanjem dati dopuštenje za tu fenomenalno lijepu gestu od njega (hvala mu).
Dogovor je da ćemo imati povjerenja – jedan prema drugome – ja neću kontrolirati Boga, a Bog neće kontrolirati mene. Sigurna sam da će On brisati baš ono što je najpotrebnije, a on zbog mog prava na slobodu neće ništa dirati (brisati) ako ja to ne želim – ako ne hopsam.
Isto tako smo se dogovorili da smo u cijeloj priči Zajedno, što znači da smo obadvoje odgovorni – ja za svoj dio HO sporazuma, a Bog za svoj dio. I to je to. Suradnja je uspostavljena, HO sporazum potpisan i djeluje. Zbilja djeluje, sve dok ja ne odlučim prekinuti ga ili sporazum više ne poštujem. Kad se to desi, posljedice snosim samo ja jer u konačnici baš ja sam ta koja je Birala. A izbor je uvijek isti: Moja volja ili Božja volja  .

– Dani Ella