Jeste ikada posadili nešto? Vjerujem da jeste, ako ništa drugo mogli ste košticu od limuna ili naranče utisnuti u prvu teglu a cvijećem i nakon par dana iz zemlje nikne mala zelena travčica  Ako tu travčicu zalijevamo, držimo je na suncu… s vremenom ako treba presadimo, može nam izrasti pravo pravcato drvo. 

Nešto slično se dešava i kad se odlučite na HO. Odlučili ste preuzeti odgovornost za svoj život, nemate nikakva specijalna očekivanja, kao što nemate nikakva specijalna očekivanja kad utisnete sjemenku npr. limuna u zemlju. Znate da će se nešto već desiti, ali ne znate točno što. Jednom kad smo nešto zasadili, kako u vrtlarstvu tako i u HO onda to na neki način održavamo. U vrtlarstvu zalijevamo i držimo na suncu, a u HO hopsamo i koristimo dodatne alate kao što su npr. Čaša s vodom i Plava solarna voda.
Ako tek posađenu biljku ne zalijevamo i ne brinemo se adekvatno o njoj ona vjerojatno neće preživjeti. Isto je i s HO, ako konstantno ne hopsamo HO neće oživjeti kao praksa u našem slučaju.
Ono što vrijedi u vrtlarstvu vrijedi i u HO – kako vrijeme prolazi naša fokusiranost na sam proces je sve manja. To ne znači da manje zalijevamo biljku ili da manje hopsamo već da je nešto postalo dio naše svakodnevnice, pa to zovemo svakodnevna praksa.

Kako vrijeme bude odmicalo tako ćemo i u slučaju vrtlarstva i u slučaju HO sve više i više uživati u plodovima svoga rada. U jednom slučaju ćemo imati obilje npr. limuna, a u drugom obilje razriješenih programa. Treba nam u životu i jedno i drugo. Pa ćemo vrlo brzo uvidjeti da HO nije samo ponavljanje: Hvala i Volim te već jedan prirodan proces iz kojega sve Dobro raste i razvija se.  

– Dani Ella